DOK SE NA prostoru zapadnog Balkana formiraju novi vojnopolitički savezi, BiH ostaje po strani - bez sudjelovanja i bez zajedničkog glasa, analizira Deutsche Welle.

Strateško opredjeljenje Bosne i Hercegovine jest pristupanje NATO-u, što je predviđeno i Zakonom o obrani. No, Republika Srpska danas osporava ono na što je i sama svojedobno pristala. Stav RS-a, koji odražava duboku institucionalnu i sigurnosnu blokadu unutar države, uvjetuje izostanak BiH iz aktualnih regionalnih inicijativa.

Iako je BiH članica Partnerstva za mir i ima profesionalne Oružane snage pod državnom komandom, faktički je paralizirana zbog izostanka političke volje za realizaciju ranijih strateških dokumenata. Dok se RS, entitet s većinskim srpskim stanovništvom, danas protivi približavanju BiH NATO-u, drugi bosanskohercegovački entitet s većinskim bošnjačko-hrvatskim stanovništvom, Federacija BiH, jasno je opredijeljen za euroatlantske integracije.

Takva unutarnja podijeljenost onemogućava napredak i sve češće stavlja BiH u nezahvalnu regionalnu poziciju - države koja je teritorijalno u središtu zapadnog Balkana, ali izvan ozbiljnih sigurnosnih dijaloga.

BiH izvan novih sigurnosnih aranžmana

U tom kontekstu čini se da ni političke inicijative koje dolaze iz okruženja ne računaju ozbiljno na BiH kao pouzdanog ili funkcionalnog partnera. Nedavna deklaracija o vojnoj suradnji između Hrvatske, Albanije i Kosova, kao i dogovor Srbije i Mađarske o međusobnoj vojnoj pomoći, predstavljaju novu sigurnosnu dinamiku u regiji. BiH, međutim, u tim procesima nema jasnu ulogu.

Dodatnu složenost donose i postojeći mehanizmi poput Sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja iz 1996. godine. Vojni analitičar Nedžad Ahatović za DW kaže da je taj sporazum u međuvremenu postao tehnološki neprikladan: "Vojni balans na zapadnom Balkanu ne postoji već cijelo desetljeće. Srbija i Hrvatska vode utrku u naoružanju, sve u okviru tog sporazuma, jer ne prelaze dozvoljene kvote po rodovima vojske. Ali, danas vam je za rat potrebno daleko manje sredstava: bespilotne letjelice, naprimjer, uopće nisu obuhvaćene sporazumom. Zato bi ga trebalo ili napustiti kao koncept vojnog balansa ili obnoviti s jasnijim i strožim kriterijima."

Dodikove ambicije i opasna retorika

Posebno zabrinjava činjenica da predsjednik RS-a Milorad Dodik otvoreno najavljuje mogućnost da se RS, kao da je zaseban međunarodni subjekt, priključi vojnom savezu Srbije i Mađarske. Iako je riječ o političkoj retorici bez pravne osnove, takve izjave nisu bez posljedica. "To predstavlja grubo kršenje Ustava BiH", upozorava Ahatović, podsjećajući na to da je Dodik već osumnjičen zbog napada na ustavni poredak i da njegove izjave izazivaju dodatne napetosti u BiH, ali i širem regionalnom kontekstu.

Globalni kontekst i regionalne posljedice

Vojnopolitički analitičar iz RS-a Vladimir Vučković smatra da pokušaji savezništava u regiji izvan postojećih struktura, poput NATO-a ili ODKB-a (ruska Organizacija ugovora o kolektivnoj sigurnosti), djeluju neodrživo.

"Dva novonastala saveza više govore o želji za regionalnom dominacijom nego o stvarnoj koheziji. Odnos Srbije i Mađarske ima ekonomsku logiku: Mađarska se želi riješiti starog naoružanja koje ne ispunjava NATO standarde. Ali, kohezija u tim savezima ne proizlazi iz zajedničke vizije, nego iz međusobnih animoziteta prema protivničkim blokovima", smatra Vučković.

On smatra da bi bolji bio alternativni pristup: "Umjesto sudjelovanja u takvim strukturama pametnije bi bilo ugledati se na Austriju, zemlju koja svoju neutralnost koristi za ekonomsku stabilnost i nije članica nijednog vojnog saveza."

Globalne geopolitičke promjene i utjecaj na zapadni Balkan

Vojnopolitički komentator Antonio Prlenda upozorava na to da geopolitičke promjene, uključujući povratak Donalda Trumpa na američku političku scenu, dodatno utječu na sigurnosne kalkulacije u regiji: "Iskustvo Ukrajine pokazuje da SAD više nije toliko pouzdan saveznik dok god je Trump na vlasti. Njegova politika preusmjerena ka Indopacifiku i rivalstvu s Kinom može značiti smanjenje američkog angažmana u Europi, uključujući i eventualno povlačenje trupa s Kosova."

U tom kontekstu Prlenda vidi logiku u savezništvu Hrvatske, Albanije i Kosova: "To je način da se zemlje regije same pripreme za moguće sigurnosne vakuume. Nedavni posjet hrvatskog ministra obrane Turskoj nije slučajan - Turska je ključni partner i na Kosovu i u BiH. Sve to ima odvraćajući efekt, posebno prema Srbiji."

Kosovo kao katalizator

On dodaje da bi se u slučaju krize na Kosovu savezništva tih zemalja mogla prenijeti i na BiH. "Ako su Bošnjaci i Hrvati u BiH na istoj strani, za BiH se ne treba bojati. A čini se da Dodik u RS-u više nema onu podršku koju je očekivao. Građani BiH, bez obzira na nacionalnost, sve češće biraju mir i stabilnost umjesto političkih avantura", kaže sugovornik DW-a.

Što se tiče dogovora Srbije i Mađarske, Prlenda je jasan: "To je Vučićev populistički odgovor na deklaraciju iz Zagreba, i to za internu upotrebu. Orban pomaže Vučiću kao Putinov igrač drugom Putinovom igraču. Sve to potvrđuje da EU i regija moraju biti dodatno oprezne."

U svemu tome BiH ostaje zarobljena između unutarnjih podjela i vanjskog nepovjerenja. Prlenda ocjenjuje da je teško govoriti o BiH kao pouzdanom međunarodnom partneru "kad u entitetu RS-u od početka imate velikosrpskog trojanskog konja koji minira sve međunarodne inicijative". Jedini put za BiH je približavanje Europskoj uniji: tako bi se, uvjeren je Prlenda, prirodno otvorila i vrata NATO-a.

Regionalne sporazume komentirao je za DW i glavni tajnik NATO-a Mark Rutte. "U regiji vidimo više bilateralnih i trilateralnih sporazuma. Vidjeli smo Albaniju s Kosovom i Hrvatskom, a sada i ovaj sporazum (Srbije i Mađarske). NATO nije dio toga, to se ne tiče saveza", zaključio je Rutte.