U PARIZU se održava drugi summit o nuklearnoj energiji. Na njemu, uz mnoge čelnike država i vlada, sudjeluje premijer Andrej Plenković. Summit organizira Francuska, jedna od vodećih svjetskih nuklearnih sila, a cilj mu je staviti naglasak na korištenje električne energije iz tih izvora.

Sudjeluje četrdesetak zemalja i međunarodnih organizacija, uključujući predstavnike SAD-a i Kine, kao i članice G7 i ostale europske države. Rusija zbog rata u Ukrajini nije pozvana. O energetskoj budućnosti svijeta u studiju RTL-a razgovarali su s fizičarem i specijalistom za nuklearnu energiju Tončijem Tadićem.

Čelnica Europske komisije kaže da je odustajanje od nuklearne energije bila strateška greška Europe. Koliko taj potez danas košta Europu? "Košta dosta jer smo ovisni o uvozu fosilnih goriva. Dakle, svaka kriza na Bliskom istoku, svaki sukob u Zaljevu zapravo izaziva jezu u Europi. Bliži se sezona proljetnih radova i svi su u panici što će biti s gorivom.

"Stvar je odgovornosti svake članice Europske unije"

Međutim, ovdje je naglasak zapravo na proizvodnji električne energije. Istodobno živimo u vrijeme potpune elektrifikacije prometa, trenda koji će se nastaviti, a živimo i u doba klimatskih promjena. Dakle, stvar je odgovornosti svake članice Europske unije, Europske komisije i Europskog vijeća da rade na eliminaciji fosilnih goriva iz Europe.

Ne samo radi klimatskih promjena, nego radi smanjenja energetske ovisnosti Europske unije. Trenutačno se iz fosilnih goriva proizvodi oko 29 posto električne energije u Europskoj uniji, dok 22 posto daju nuklearni izvori. Ostalo su obnovljivi izvori", poručio je.

Potrošnja struje u svakom slučaju raste iz dana u dan. Sami ste spomenuli promet, pa i umjetna inteligencija "jako puno guta". Koliko zapravo još svijet može funkcionirati na fosilnim gorivima?

Ne pretjerano dugo i svaki put ćemo ulaziti u nove krize s opskrbom. Vizija mojih kolega u znanstveno-tehničkom odboru Euratoma upravo je ta da u drugoj polovici ovog stoljeća Europa zadovolji sve svoje energetske potrebe.

S jedne strane iz obnovljivih izvora još više nego sada, a s druge strane iz nuklearnih izvora, dakle, malih modularnih reaktora i novih tipova nuklearki četvrte generacije te, naravno, fuzije", rekao je.

Ministar Šušnjar gura gradnju nuklearke u Hrvatskoj: kad bi moglo doći do toga i gdje bi bila idealna lokacija?

"Lokaciju će određivati struka temeljem vrlo jasnih principa koje postavlja Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA). Ono što mi se jako dopalo kod ministra Šušnjara upravo je to što on i ostatak vlade ne nastupaju na način "idemo sad graditi nuklearku", nego "idemo najprije napisati Zakon o nuklearnoj energiji", koji je u petak usvojen u prvom čitanju.

Idemo ustrojiti nuklearnog regulatora, Državnu agenciju za nuklearnu sigurnost. Deset godina. Meni i mojim kolegama u radnoj skupini za nuklearnu energiju pri Ministarstvu gospodarstva jako je drago da se tu ne srlja. Hrvatska će imati nuklearku kada za nju bude spremna", odgovorio je Tadić.

Mnogi su kritičari, a trn u oku je i nuklearni otpad. Ima li prihvatljivog rješenja po tom pitanju?

"Da, postoje prihvatljiva rješenja. Molio bih da se razlikuje istrošeno nuklearno gorivo, koje je stvarni nuklearni otpad, od nisko i srednje radioaktivnog otpada, koji zapravo nije "nuklearni" u tom smislu. To je radioaktivni otpad i postoje metode njegova čuvanja kakve će biti primijenjene i u Hrvatskoj.

Primjenjivat će se standardi kakvi postoje u ostalim članicama Euratoma. Mi smo jedina članica Euratoma koja to nema riješeno onako kako su to napravile ostale države. To ne uključuje nuklearno gorivo. Nuklearno gorivo nikada neće biti zbrinjavano u samoj Hrvatskoj.

Postoji čitav niz metoda za bavljenje njime kako bi se smanjila njegova količina te kako bi se eventualno iskoristio dio tog goriva u novim tipovima reaktora", izjavio je Tadić. Koliko su sigurne današnje nuklearke? Jesu li mogući scenariji Černobila? "Mene doista fascinira da se stalno izvlače primjeri Černobila i Fukushime.

"U nijednoj zemlji članici Euratoma nije se dogodio ni izdaleka takav akcident"

To su dvije situacije koje se nisu dogodile u Euratomu. U nijednoj zemlji članici Euratoma nije se dogodio ni izdaleka takav akcident. Kod Fukushime je bio u pitanju cunami. Koliko je meni poznato, nema cunamija na Savi niti na Rajni.

Kod Černobila je bila suluda ideja tajnika partije da u pola jedan ujutro ide testirati kako će dva nova tehničara kontrolirati reaktor ako mu ugase sve automatske sustave sigurnosti i "nabriju" ga na maksimalnu energiju.

Drugim riječima, uzeo sam stari Moskvič, presjekao mu kočnice, zabio se sa 100 na sat u zid i iz toga izvukao dalekosežni zaključak da je automobil nesiguran kao sredstvo prijevoza", usporedio je Tadić.

Imamo i aktualnu temu, a to je Iran. Razlog napada bilo je nuklearno oružje. Kolika je prijetnja od njihovog novog oružja?

"Zanemariva. Oni su pokušali razviti svoju nuklearnu bombu, ali možete biti potpuno sigurni: da imaju bombu, ovog napada ne bi bilo. I Izraelci i Amerikanci to jako dobro znaju. Ono što je Izraelu i Amerikancima zasmetalo jest to što je Iran inzistirao na mirnodobskoj proizvodnji nuklearne energije, protiv čega nitko nema ništa protiv.

Ali problem je što nisu htjeli kupovati gorivo, kao što Slovenci i mi kupujemo za Krško, nego su ga htjeli sami obogaćivati. Može se i to, ali uz čvrsti nadzor IAEA-e. Međutim, ako kažeš da ćeš proizvoditi svoje gorivo, a odbijaš međunarodni nadzor, to ostavlja sumnju da se u jednom dijelu centrifuga uranij može obogatiti do 90 posto i tako stvoriti nuklearni arsenal bombi koje ne treba ni testirati.

Postojeća količina visoko obogaćenog goriva u Iranu ukazuje na tu mogućnost i to nije dobro. Smatram da se to trebalo davno riješiti. Nažalost, sporazum koji je potpisan 2015. i koji je jamčio takav nadzor, Trump je razorio 2018. godine. Iran je tada rekao da ga se to više ne tiče i da će obogaćivati gorivo dalje kako on misli da treba. To je, u konačnici, uzrokovalo ovaj rat", zaključio je Tadić.