DESETLJEĆIMA su europski proizvođači automobila i strojeva bili među globalnim industrijskim liderima. Danas upravo u tim sektorima kineske kompanije preuzimaju primat, što je dio mnogo šireg trgovinskog i industrijskog sukoba između Bruxellesa i Pekinga, ponajprije obilježenog sve većim trgovinskim deficitom EU s Kinom.

Drugi kineski šok

Ono što ekonomisti nazivaju "drugim kineskim šokom" jedan je od ključnih pojmova za razumijevanje današnjih gospodarskih odnosa između Europe i Kine. Prvi kineski šok uslijedio je početkom 2000-ih, nakon ulaska Kine u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Tada je svijet preplavio val jeftinog kineskog uvoza, koji je teško pogodio industrije poput tekstila, obuće i namještaja.

Najveću cijenu prvog kineskog šoka platile su Sjedinjene Države. Prema procjenama ekonomista, konkurencija jeftinog kineskog uvoza dovela je do gubitka oko 2,4 milijuna radnih mjesta u američkoj proizvodnji.

Kina cilja na tehnologije 21. stoljeća

Za razliku od prvog kineskog šoka, drugi se odnosi na prodor u visokotehnološke industrije koje su desetljećima bile europska specijalnost.

Gordon Hanson i David Autor prošle su godine u tekstu za The New York Times upozorili da Kina više nije usmjerena na jeftinu proizvodnju, nego na "ključne tehnologije 21. stoljeća", među kojima su zrakoplovstvo, umjetna inteligencija, telekomunikacije, mikroprocesori, robotika, nuklearna i fuzijska energija...

"Kako Kina proždire Europu"

Francuski Le Monde nedavno je objavio opsežan četverodijelni feljton Kako Kina proždire Europu. U njemu navodi da su europske kompanije desetljećima računale na kinesko tržište kao motor vlastitog rasta, ali su pritom podcijenile brzinu kojom će Kina od "tvornice svijeta" postati europski konkurent.

"Trećina europskih radnih mjesta sada je izložena ubrzanju kineskog izvoza“, riječi su francuskog ministra vanjskih poslova Jean-Noël Barrota. "Kina se više ne bavi trgovinom, već industrijskom kolonizacijom. Svojim modelom orijentiranim na izvoz može preuzeti cijele segmente naše industrije“.

Reuters Breakingviews pritom upozorava da kineski uspon nije moguće objasniti samo velikim državnim subvencijama. Analitičari ističu da iza njega stoje i ubrzani tehnološki napredak kineskih kompanija te podcijenjeni tečaj juana, koji kineskim proizvođačima daje dodatnu cjenovnu prednost na svjetskom tržištu.

Kina preuzima primat u automobilskoj industriji

Nijedan podatak možda ne pokazuje jasnije promjenu odnosa snaga od globalne proizvodnje automobila, industrije koja je desetljećima bila jedan od simbola europske gospodarske moći. Još 2019. Europa i Kina proizvodile su otprilike svaki četvrti automobil u svijetu.

U međuvremenu je Kina snažno povećala proizvodnju i do 2025. njezin je udio porastao na gotovo 40 posto. Istodobno je europski udio pao na oko 18 posto, pokazuju podaci Europskog udruženja proizvođača automobila (ACEA).

Ogroman deficit

Jedan od najuočljivijih pokazatelja sve snažnije kineske pozicije jest trgovinska razmjena. Europska unija već godinama bilježi velik trgovinski deficit u robnoj razmjeni s Kinom. Prošle godine on je porastao na 360 milijardi eura, što je 2,7 posto više nego 2023., kada je iznosio 312,2 milijarde eura.

Drugim riječima, Europa iz Kine kupuje daleko više nego što ondje uspijeva prodati, a razlika iz godine u godinu ostaje golema.

Njemački "mittelstand" pod udarom

Zanimljivo, Njemačka među pet najvećih europskih gospodarstava nema najveći trgovinski deficit s Kinom, no ekonomisti upravo nju smatraju zemljom koja je najizloženija drugom kineskom šoku. Razlog je struktura gospodarstva.

Najveći udar osjeća njemački "mittelstand", mreža tisuća srednje velikih proizvođača koja desetljećima čini okosnicu njemačkog gospodarstva. Te su tvrtke izgradile globalnu reputaciju na kvaliteti i specijaliziranim industrijskim strojevima, no kineski proizvođači posljednjih godina ubrzano smanjuju tehnološki zaostatak i često nude proizvode po cijenama koje su i do dvostruko niže.

Kako piše Wall Street Journal, mnoge njemačke tvrtke zbog toga bilježe pad narudžbi, otpuštaju radnike ili sele dio proizvodnje. Njemačka industrija, prema analizi konzultantske kuće EY, gubi više od 10.000 radnih mjesta mjesečno.

Analitičari upozoravaju da je Njemačka posebno izložena jer se njezin industrijski model desetljećima oslanjao na jeftin ruski plin i izvoz na kinesko tržište, a oba su temelja posljednjih godina ozbiljno narušena.

EU i koncept "de-riskinga"

Još u ožujku 2023. predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen održala je jedan od svojih najvažnijih govora o odnosima s Kinom, upozorivši da su oni postali "složeniji i izazovniji nego ikad". Dok je prvi dio govora bio posvećen kineskoj potpori Rusiji nakon invazije na Ukrajinu, najveći naglasak stavila je na gospodarstvo.

Upozorila je na kineske državne subvencije, nelojalnu konkurenciju, prisilni prijenos tehnologije, rastuće trgovinske neravnoteže i ovisnost Europe o kineskim kritičnim sirovinama te predstavila koncept "de-riskinga", odnosno smanjenja gospodarskih rizika bez potpunog prekida gospodarskih odnosa s Kinom.

Time se europski pristup jasno razlikuje od američkog koncepta "decouplinga", koji podrazumijeva znatno snažnije gospodarsko razdvajanje od Kine u strateškim sektorima.

Zabrinutost u EU sve je veća...

Da Bruxelles kineski industrijski uspon više ne smatra samo trgovinskim, nego i strateškim problemom, pokazuju sve češća upozorenja najviših europskih dužnosnika.

"Ovdje se ne radi samo o jeftinom uvozu", rekla je  von der Leyen na konferenciji za novinare sredinom lipnja.

"Svjedočimo prekomjernim kapacitetima koji narušavaju našu vlastitu proizvodnu bazu. A to jednostavno nije održivo", kazala je.

... ali ne žele sve zemlje isto

No ni unutar Europske unije ne postoji jedinstven stav o tome kako odgovoriti na kineski izazov. Francuska podupire pristup američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji se temelji na uvođenju carina i drugih trgovinskih ograničenja kako bi se ograničio kineski uvoz.

Podsjetimo i da je francuski predsjednik Emmanuel Macron nazvao situaciju pitanjem "života ili smrti" za europsku industriju. S druge strane, Njemačka, Italija i Nizozemska žele očuvati pristup kineskom tržištu kako ne bi ugrozile svoje izvoznike.

Le Monde se u svom serijalu bavi upravo pitanjem koje danas zaokuplja Bruxelles: može li Europa odgovoriti na novu kinesku industrijsku ofenzivu. "Jedno je sigurno: sve dok se Pariz i Berlin, čiji su odnosi trenutno hladni, ne uspiju usuglasiti po pitanju Kine, EU neće moći napredovati", navodi se.

EU je već uvela neke mjere

Europska unija posljednjih je godina pokrenula niz antidampinških i antisubvencijskih istraga protiv kineskih proizvođača zbog sumnje da, uz pomoć velikih državnih subvencija, svoje proizvode prodaju po umjetno niskim cijenama i tako narušavaju tržišno natjecanje.

Samo u sektoru čelika, izvršna vlast EU do sada je usvojila 80 mjera protiv jeftinog kineskog uvoza. Bruxelles je pritom uveo dodatne carine na električne automobile proizvedene u Kini, a zaštitne mjere već godinama primjenjuje i na pojedine vrste kineskih automobilskih guma.

Bruxelles pokušava ograničiti i golemi priljev jeftine robe iz Kine koja stiže preko internetskih platformi poput Temua i Sheina. Od 1. srpnja uvedena je pristojba na male pakete, a Europska komisija navodi da u EU svakodnevno stiže oko 12 milijuna takvih pošiljaka, od kojih više od 90 posto dolazi iz Kine.

Kina odbacuje optužbe

I dok u Europi raste zabrinutost, kineski ministar trgovine Wang Wentao i ministar vanjskih poslova Wang Yi pozvali su na "uzlaznu ravnotežu" u bilateralnoj trgovini, tvrdeći da rješenje leži u proširenju gospodarske suradnje, a ne u ograničenjima.

Peking pritom odbacuje optužbe o nelojalnoj konkurenciji te poručuje da je uspjeh kineske industrije rezultat ulaganja u inovacije, učinkovitosti i cjelovitih opskrbnih lanaca. Posljednjih tjedana Kina je više puta prijetila odmazdom protiv Bruxellesa ako usvoji protekcionističke mjere kako bi zatvorila svoje tržište za kineske proizvode, podsjeća Euronews.

Traju pregovori

Pregovori između EK i Kine počeli su nedavno u nastojanju da se smanje napetosti, a povjerenik EU za trgovinu Maroš Šefčovič postavio je listopad kao rok za postizanje "opipljivih rezultata".

Pritom Bruxelles u pregovorima ograničava i velika ovisnost o Kini u opskrbi rijetkim zemnim metalim, ključnima za proizvodnju električnih automobila, baterija i obrambene opreme. Analitičari upozoravaju da problem nije nedostatak sirovina, nego činjenica da je Europa velik dio njihove prerade tijekom proteklih desetljeća prepustila Kini.

Ishod pregovora mogao bi odrediti ne samo buduće trgovinske odnose EU i KIne nego i odgovor na pitanje može li Europa očuvati industrijsku konkurentnost.

Reuters Breakingviews zaključuje da odgovor Europe ne bi trebao biti samo uvođenje novih trgovinskih prepreka, nego i jačanje vlastite konkurentnosti. To uključuje veća ulaganja u industriju, inovacije i strateške tehnologije te preuzimanje dijela politika koje su Kini omogućile ubrzani tehnološki razvoj.