DA JE LEGITIMNA rasprava o tome koje sve trebaju biti funkcije države, odnosno gdje je treba biti više, a gdje manje, znamo već odavno.

Međutim, mi smo vrlo daleko od jedne tako rafinirane rasprave jer ni tamo gdje države službeno ima, ona tamo ne uspijeva izvršiti svoju funkciju (svejedno je za to plaćamo).

Imamo primjere iz policijskog, pravosudnog, zdravstvenog i socijalnog sustava mali milijun, pa idemo redom, slikovito i s primjerima. Već je čak ovaj rujan dovoljno ilustrativan.

"Stari znanci policije" i sustav koji reagira tek nakon tragedije

Najnotorniji su slučajevi ubojstava ili težih nasilnih incidenata u kojima je počinitelj "otprije poznat policiji" - takav je skoro svaki slučaj kada se dogodi teže kazneno djelo. Najnoviji je primjer ubojica iz Šibenika koji je bio „stari znanac policije“, a javnost je više tjedana potresao slučaj Kristijana Aleksića, drniškog ubojice.

I obiteljski nasilnici su isto ili "stari znanci policije" ili bili prijavljivani, ali ništa - žrtva je svejedno ostala sama u stanu s ubojicom. I najnoviji nasilni incident u srednjoj školi u Zagrebu povezan je s maloljetnikom „već poznatim po nasilju“. U većini navedenih slučajeva svi "stari znanci policije" prošli su kroz mlako i propusno sito pravosudnog sustava, a negdje se dogodila i priznata policijska greška.

Kad svi znaju da je netko opasan, a nitko ništa ne poduzima

Drugim riječima, teški ubojica bit će samo tako na slobodi bez nadzora, živjeti među ostalim stanovništvom koje će reći nakon tragedije „svi smo ga se bojali“; manijak na anaboličkim steroidima "otprije poznat policiji" izbost će nožem dvije osobe na narkomanskim orgijama; žrtve ste koja je prijavljivala nasilje - nema veze, ostavit će vas s nasilnikom i poslije razglabati o "propustima"; učenik će činiti godinama nasilje sve do trenutka koji se može kvalificirati i kao ubojstvo s predumišljajem, pa će onda famozni "sustav" reći "maloljetan je, ne možemo ništa".

Ili će ga štititi već otprije poznati apologeti maloljetničkog nasilja. 

Policija nije očekivala da će se huligani dogovarati online

Idemo dalje. Gomila huligana i neiživljenih muškaraca napravit će car meet kojim će blokirati jednu od najprometnijih trasa, policija na to neće ni mrdnuti, a kasnije će davati bizarna opravdanja da „nije bilo predvidivo da će se organizacija dogovarati online“.

Vjerojatno su mladi opčinjeni filmom "Brzi i žestoki" (kako se toga dosjetio ministar Božinović) trebali se dogovarati koristeći dimne signale i golubove pismonoše - vicevi se naprosto pišu sami od sebe. Ne puno kasnije još jednu prometnu nesreću izazvao je lik koji se na autocesti okrenuo u suprotnom smjeru, a što je završilo time da srećom nitko nevin nije poginuo. 

Što ako vam zatreba hitna pomoć? Ovisi gdje ste i na koga naletite

Nije samo pitanje neposredne fizičke sigurnosti i očuvanja javnog reda i mira - zdravlje je tek posebno u pitanju. Ako vam pozli, a nađete se na otoku ili nekom izoliranijem mjestu, poljubit ćete vrata pred ulazom na hitnu - drugim riječima, nećete naići ni na koga.

Ma i ako ste u većim gradovima koji imaju bolnice, i dalje je pitanje što će vam i koliko pomoći odlazak na hitnu, a u gorem slučaj će vam neposredno prije kobnog infarkta reći „pak si došel?“ Takvih se slučajeva zadnjih godina zaredalo i neovisno o tome koliko hitni pacijent ima godina. O standardnim i redovnim liječničkim pogreškama koje mogu završiti fatalno da i ne govorimo. 

Ni socijalna skrb ne uspijeva zaštititi one kojima je najpotrebnija

U sustavu socijalne skrbi nije mnogo bolje - tisuće predmeta vezanih uz inkluzivni dodatak još su na čekanju, a o njima ovisi svakodnevni život osoba s invaliditetom (mnogo je potencijalnih korisnika u međuvremenu preminulo, a promijenio se samo ministar), a ni redovni predmeti ne rješavaju se na način da bi štitili žrtve (recimo tamo gdje bi žrtvu ili potencijalnu žrtvu trebalo izdvojiti iz mjesta gdje se događa ili je moguće nasilje).

Manjak ljudi, loša organizacija ili jednostavno nesposobnost

Kao i svugdje slična priča - manjak ljudi, nedovoljno kapaciteta, loša organizacija... Ili oni koji čine kapaciteti su naprosto nesposobni i na tim pozicijama zahvaljujući javašluku i vezama. 

Kada vidimo presjek stanja u sustavima o kojima ovisi sigurnost, zdravlje i životi ljud,i možemo zaključiti vrlo lako - više-manje ljudi su prepušteni sami sebi. U boljem slučaju to kako će proći nakon prijave i/ili potrebe za zdravstvenom, sigurnosnom ili socijalnom intervencijom ovisi isključivo o sreći - hoće li to biti u pravo vrijeme i s ljudima koji rade kvalitetno svoj posao.

Na kraju sve ovisi o sreći, a poruka države je: "Snađite se sami"

Znamo kako nazivamo sustav koji ovisi o slučaju. Kako bilo, famozni sustav koji non-stop "zakazuje" poručuje ljudima samo jedno: "ne računajte na nas, brinite se koliko možete sami o sebi, o svojoj sigurnosti i o svojem zdravlju, to je jedino na što se možete koliko-toliko osloniti".

To je sjajna poruka za osnaživanje individue, ali u kontekstu vrlo skupih, a slabo kapacitiranih i neučinkovitih sustava vrlo, vrlo loša i zlokobna poruka. A nema perspektive da će biti bolje. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala