U ZAGREBU je u 81. godini života preminuo književnik Stjepan Čuić, objavilo je Društvo hrvatskih književnika.

Čuić je rođen 1. travnja 1945. u Bukovici kraj Tomislavgrada. Nakon srednje škole u Osijeku diplomirao je jugoslavistiku i ruski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao lektor u "Vjesnikovim" izdanjima, a od 1979. do 1990. bio je lektor za hrvatski jezik na Sveučilištu u Bambergu. Obnašao je i dužnost glavnog urednika Trećeg programa Hrvatskog radija te uređivao tjednik "Tlo".

U književnosti se javio početkom 60-ih godina objavljujući priče u časopisima poput "Modre laste", "Revije", "Poleta", "Republike", "Foruma", "Dometa" i "Života". Objavio je više zbirki priča tematski vezanih uz zavičaj, u kojima je analizirao mehanizme vlasti u totalitarnim režimima. U realistički pripovjedni okvir unosio je elemente fantastike i groteske.

Autor kanonskog romana "Orden"

Roman "Orden" iz 1981. smatra se jednim od kanonskih djela suvremene hrvatske književnosti. Riječ je o modernoj društvenoj satiri u kojoj ironijski učinak proizlazi iz razgradnje konvencija klasičnog realističkog pripovijedanja. Kazališna adaptacija romana zabranjena je 1983., a izvedena je 1990. u Zagrebu. Njemački prijevod objavljen je 1991.

Za mlade je napisao pustolovni roman "Tajnoviti ponor" (1990.), a objavljivao je i publicističke radove i kolumne s političkom tematikom, među kojima su "Abeceda licemjerja", "Lule mira" i "Tumač vlasti".

Dobitnik više nagrada

Za knjigu "Staljinova slika i druge priče" dobio je Nagradu Sedam sekretara SKOJ-a te Nagradu lista "Mladost". Nagrađivan je i za kratke priče "Gulinova priča" i "Igra". Godine 2021. primio je Nagradu Grada Zagreba za životno djelo, a 2025. Medaljon Grada Tomislavgrada za zasluge u očuvanju zavičajnog identiteta.

U Društvu hrvatskih književnika obnašao je više dužnosti - bio je voditelj Tribine DHK, potpredsjednik i predsjednik Društva te član Upravnog odbora u više mandata.

Datum sprovoda bit će naknadno objavljen.