DANA 24. srpnja 1969. završena je jedna od najvažnijih misija u povijesti čovječanstva. Nakon osam dana provedenih u svemiru, kapsula Apollo 11 spustila se padobranima u Tihi ocean, a Neil Armstrong, Buzz Aldrin i Michael Collins postali su prvi ljudi koji su uspješno otišli na Mjesec i vratili se na Zemlju.

No njihov povratak nije značio kraj neobične avanture. Umjesto da ih odmah dočekaju obitelji i slavlje, čekala ih je karantena, niz medicinskih pregleda i tjedni provedeni iza stakla. U ljeto 1969. nitko nije mogao sa sigurnošću reći krije li Mjesec neki oblik mikroorganizama koji bi mogao predstavljati opasnost za Zemlju, pa je NASA odlučila biti maksimalno oprezna.

Prvo dezinfekcija, pa tek onda spašavanje

Nakon što je kapsula Apollo 11 pala u Tihi ocean jugozapadno od Havaja, do nje su doplovili ronioci američke mornarice. Astronautima su kroz otvor kapsule dodali posebna zaštitna odijela, a prije izlaska poprskani su sredstvom za dezinfekciju kako bi se uklonila eventualna mjesečeva prašina. I sama kapsula također je dezinficirana.

Helikopter ih je potom prevezao na nosač zrakoplova USS Hornet, ali ni ondje nisu mogli slobodno hodati među posadom.

Tri tjedna u karanteni

Na palubi broda čekala ih je neobična prikolica nalik kamp-kućici, nazvana Mobile Quarantine Facility. U njoj su zajedno s liječnikom i NASA-inim inženjerom proveli prve dane nakon povratka.

Prikolica je bila opremljena krevetima, malom kuhinjom, kupaonicom i komunikacijskom opremom, ali njezina je glavna svrha bila izolacija. Nakon dolaska u Houston astronauti su premješteni u posebno izgrađeni Lunar Receiving Laboratory, gdje su nastavili karantenu. Ukupno je trajala 21 dan, računajući od trenutka kada su prvi put bili izloženi mjesečevu tlu.

Danas takva mjera može zvučati pretjerano, ali tada nitko nije mogao potpuno isključiti mogućnost da su sa sobom donijeli nepoznate mikroorganizme.

Nisu samo čekali

Vrijeme u karanteni nije bilo odmor. Astronauti su gotovo svakodnevno prolazili liječničke preglede, davali uzorke krvi i drugih tkiva te sudjelovali u višesatnim razgovorima s inženjerima i znanstvenicima koji su analizirali svaki detalj misije.

Pisali su tehnička izvješća, opisivali svoje dojmove s Mjeseca, odgovarali na pitanja o radu letjelice i opreme te pomagali u planiranju budućih misija Apollo. U karanteni je proslavljen i 39. rođendan Neila Armstronga, kojem su kolege priredile malo iznenađenje.

Predsjednik ih je pozdravio kroz prozor

Jedan od najneobičnijih prizora dogodio se već nekoliko sati nakon spašavanja. Predsjednik Richard Nixon došao je na nosač USS Hornet kako bi osobno čestitao astronautima.

Budući da nije smio ući u karantenu, razgovarao je s njima kroz veliki stakleni prozor prikolice. Rukovanje nije bilo dopušteno, ali fotografije tog susreta obišle su cijeli svijet i postale simbol opreza koji je pratio povratak prve ljudske posade s drugog nebeskog tijela.

Karantena je kasnije ukinuta

Apollo 11 nije bio jedina misija čiji su članovi završili u izolaciji. I posade Apolla 12 te Apolla 14 morale su proći sličan postupak.

Tek nakon što su brojna ispitivanja pokazala da Mjesec ne sadrži opasne organizme, NASA je odustala od karantene. Posada Apolla 15, koja je na Mjesec sletjela 1971. godine, bila je prva koja se nakon povratka mogla odmah susresti s obitelji i javnošću bez višetjedne izolacije.

Danas, više od pola stoljeća kasnije, ideja da bi astronauti mogli donijeti "mjesečeve bakterije" djeluje gotovo filmski. Ipak, upravo je takav oprez bio dio znanstvenog pristupa koji je obilježio početak ljudskog istraživanja svemira. Nitko nije znao što ih čeka na Mjesecu, pa ni što bi se moglo vratiti zajedno s njima.