ROKO BRAJKOVIĆ je imao fantastičan početak sezone i može se argumentirati da je bio najbolji igrač Hajduka u trenutku kada je doživio tešku ozljedu koljena. U prvoj utakmici sezone protiv Žiline je zabio spektakularan gol, u idućim utakmicama se isprofilirao kao ključan igrač Garcijine ekipe, pokazao da je spreman postati nositelj, a onda se sve okrenulo. Jako nedostaje Hajduku i to će biti samo sve očitije kako sezona bude trajala.

21-godišnji krilni igrač se ozlijedio 26. srpnja na treningu. Pregledi su pokazali ozljedu prednjeg križnog ligamenta i meniskusa desnog koljena, a operiran je 3. kolovoza. Početno se strahovalo da je stradao i stražnji križni ligament. Od početka je bilo jasno da ga čeka najmanje devet mjeseci oporavka. Sada je objavio na Instagramu fotografiju iz koje se, uz dodatne konzultacije, mogu donijeti određeni zaključci oko toga u kojoj je fazi rehabilitacije i kada je povratak na teren realan.

Pravi neprijatelj oporavka je vrijeme, a sve ide po planu

Na operiranoj nozi trenutno nosi veliku zglobnu ortozu (medicinsko pomagalo koje se postavlja na vanjski dio tijela kako bi poduprlo, stabiliziralo, rasteretilo ili ograničilo pokrete mišićno-koštanog sustava), a fotografija je zanimljiva prije svega zato što je objavljena točno šest tjedana nakon operacije.

Raspitali smo se njegovom stanju i, prema svemu sudeći, oporavak teče prema uobičajenom ritmu za takvu ozljedu. S obzirom na to koliko stvari je moglo i može poći krivo kod ovako ozbiljnih i teško vremenski predvidivih oporavaka, to su zapravo odlične vijesti. Operacija i prva faza oporavka su odrađene uspješno, a pravi neprijatelj ostaje vrijeme.

Brajković redovito dolazi na Poljud gdje radi po programu liječnika i fizioterapeuta, a zasad se još kreće uz pomoć štaka. Prema našim informacijama, plan je da ih odbaci za otprilike dva tjedna, a taj podatak dobro pokazuje gdje se trenutačno nalazi u rehabilitaciji.

U prvim tjednima nakon operacije koljeno je bilo u strogo zaštitnom režimu. Kod ovakvih ozljeda to obično znači postupno hod uz štake i ortozu koja stabilizira koljeno te dopušta samo vrlo kontrolirani opseg pokreta. Kako oporavak napreduje, ortoza se postupno podešava tako da koljeno može sve slobodnije raditi, a operirana noga preuzima sve veći dio opterećenja.

Upravo se u toj prijelaznoj fazi sada nalazi Brajković. I dalje koristi ortozu i štake, ali sljedeći bi korak trebao biti njihovo odbacivanje te postupni povratak normalnijem hodu i ozbiljnijem jačanju noge. Brajković je trenutačno na prijelazu između početne, zaštitne faze rehabilitacije i razdoblja u kojem će operiranu nogu početi sve normalnije koristiti. 

Vremenski okvir oporavka je zasad dobar

Ozljeda kakvu je doživio Brajković je ozbiljnija od izoliranog puknuća prednjeg križnog ligamenta, a koja je najčešća kada se priča o teškim ozljedama nogometaša. Kada su istodobno ozlijeđeni ACL i meniskus, liječnici u početku moraju biti posebno oprezni kako bi zaštitili gotovo potpuno rekonstruirano koljeno. To na početku znači strogo ograničenje pokreta.

U prvih nekoliko tjedana, cilj je smanjiti oteklinu, vratiti pokretljivost koljena, ponovno aktivirati mišiće natkoljenice i postupno naučiti nogu podnositi sve veće opterećenje. Brajković je sada šest tjedana nakon operacije i još je na štakama.

To nije znak sporog oporavka. Naprotiv, dobro se uklapa u protokole rehabilitacije. U studiji objavljenoj prošle godine u u časopisu Orthopaedic Journal of Sports Medicine pratio se oporavak profesionalnih sportaša s teškim višeligamentarnim ozljedama nakon operacije. Razdoblje od šestog do osmog tjedna bilo je predviđeno za postupno vraćanje punog opterećenja i odvikavanje od štaka.

Što slijedi nakon štaka?

Ako sve bude išlo prema planu, sljedeći korak trebao bi biti normaliziranje hoda bez štaka i postupno ozbiljnije jačanje noge. Tijekom jeseni naglasak će biti na vraćanju snage, stabilnosti i potpune kontrole koljena. To još uvijek nije ni blizu nogometni trening. Brajković će najveći dio vremena provoditi radeći individualno, prvo na osnovnoj snazi i pokretljivosti..

Kod ovakvih ozljeda povratak trčanju određuje se prema stanju koljena, a ne prema zamišljenom kalendaru. U spomenutoj studiji postupno trčanje nije započinjalo prije četvrtog ili petog mjeseca, posebno kod sportaša kojima je uz ligamente popravljan i meniskus. Za Brajkovića bi prema tome realističan cilj mogao biti da počne s trčanjem u siječnju iduće godine.

Nakon običnog trčanja zahtjevi se povećavaju postupno. Ako početkom godine dobije zeleno svjetlo za lagano pravocrtno trčanje, siječanj i veljača mogli bi proći u povećavanju trajanja, intenziteta i brzine. Oko šestog i sedmog mjeseca nakon operacije, dakle tijekom veljače i ožujka, u rehabilitaciju se počinju uvoditi zahtjevnija ubrzanja i usporavanja, skokovi te kontrolirane promjene smjera. Ako sve ide po planu, naravno.

Tijekom ožujka i travnja taj bi rad u dobrom scenariju postajao sve zahtjevniji i sve sličniji nogometu. Jednostavan rad s loptom može se pojaviti i ranije, ali ozbiljniji individualni nogometni trening realnije je očekivati tijekom proljeća. Posljednji korak je povratak punom momčadskom treningu, koji kod ovakvih ozljeda obično ne dolazi prije otprilike devetog mjeseca i tek nakon prolaska testova snage, stabilnosti i funkcije koljena.

Nakon toliko mjeseci bez utakmica potrebno je ponovno izgraditi kondiciju, eksplozivnost i osjećaj za igru, ali i povjerenje u operirano koljeno. Potrebno je opet osjetiti teren, duel, intenzitet utakmice i mentalno se vratiti u igru, a ne samo fizički. Brajković ne treba žuriti, a neka iskustva drugih pokazuju koliko tu zapravo postoji nepoznanica.

Calafioriju je trebalo gotovo godinu dana, Tommasiju još duže

Riccardo Calafiori teško se ozlijedio kao 16-godišnji igrač Rome u listopadu 2018. U njegovu slučaju stradali su ligamenti, menisci i zglobna čahura lijevog koljena. Bila je to toliko ozbiljna ozljeda da je u tom trenutku postojala bojazan za nastavak karijere. Na teren se vratio u rujnu 2019., gotovo godinu dana nakon ozljede, i to prvo kroz utakmice juniora.

Bivši talijanski reprezentativac Damiano Tommasi imao je još duži put. Nekadašnji veznjak Rome teško je ozlijedio križne ligamente i okolne strukture koljena u srpnju 2004. Propustio je cijelu sljedeću sezonu. Nekoliko minuta za Romu ponovno je zaigrao nakon otprilike 15 mjeseci, dok se u početnu postavu vratio tek 17 mjeseci nakon ozljede.

Ni jedan od tih slučajeva nije potpuno jednak Brajkovićevu, ali dobro pokazuju zašto je kod ovakvih ozljeda opasno unaprijed zaokružiti jedan datum u kalendaru. Još bolji pokazatelj daje već spomenuta studija iz 2025. godine. Autori su pratili devet profesionalnih sportaša koji su doživjeli teške višeligamentarne ozljede nakon iščašenja koljena.

Među njima je bilo pet profesionalnih nogometaša. Svi su se vratili na prethodnu natjecateljsku razinu, ali jednom je trebalo osam mjeseci, drugom devet, trećem 10, četvrtom 11, a petom čak 17 mjeseci. U cijeloj skupini prosjek povratka bio je godinu dana, uz raspon od osam do 22 mjeseca.

Svibanj postoji kao najraniji okvir, ali važnije je ljeto

Devet mjeseci od Brajkovićeve operacije istječe početkom svibnja iduće godine. U idealnom scenariju tada bi mogao biti u završnoj fazi rehabilitacije i približavati se punom radu. Ali nema puno smisla razmišljati da on može pomoći momčadi još ove sezone.

Za Hajduk i Brajkovića puno je važnije da se ne preskoči nijedan korak. Realniji cilj trebao bi biti da do ljeta završi rehabilitaciju, tijekom priprema za sezonu 2027./28. ponovno podnese puno nogometno opterećenje i novu sezonu dočeka kao igrač koji može normalno konkurirati za momčad. Do toga ima još mnogo posla.