JE LI FILIP Hrgović stvarno najbolji boksač svijeta u svojoj kategoriji? Na ovo pitanje nitko ne može dati sasvim objektivan i jednoznačan odgovor. Hrgović je titulu pošteno i junački stekao u ringu, punopravni je svjetski prvak u teškoj kategoriji, ali istodobno samo jedan od najmanje četvorice koji se mogu pohvaliti istim statusom. Postoje dobri argumenti zbog kojih drugi boksači zaslužuju prednost pred Hrgovićem.

"Ma kakav svjetski prvak! Istodobno kad i ja, svjetski prvak u poluteškoj kategoriji prema WBA verziji bio je i Victor Galindez. Ako ćemo pošteno, bio sam samo polovica svjetskog prvaka", rekao je svojedobno velikan hrvatskog sporta i najbolji boksač kojeg je Hrvatska ikad imala, pokojni Mate Parlov.

Znači li to da je Hrgović samo "četvrtina" svjetskog prvaka? Svakome, pa i Filipu, može se pronaći neka mana i osporiti mu da se smatra najboljim na svijetu. Hrvatski teškaš u profesionalnoj karijeri nije pobijedio nijednog boksača koji je ikada držao punopravni svjetski naslov u teškoj kategoriji. Ni do titule nije došao pobjedom protiv prethodnog svjetskog prvaka, nego boksajući sa suizazivačem Mosesom Itaumom.

Međutim, isto vrijedi i za Agita Kabayela, njemačkog teškaša kurdskog podrijetla, koji krajem studenog brani svoju WBC titulu. Ni on nikad nije pobijedio bivšeg ili aktualnog svjetskog prvaka. A do titule je došao tako što ga je WBC u lipnju ove godine jednostavno promovirao iz privremenog u punopravnog prvaka.

Frank Sanchez je uzeo novac i prepustio mjesto Hrgoviću

Ni Hrgovićev put do naslova nije bio lišen zakulisnih dogovora. Kubanac Frank Sanchez imao je pravo na borbu za upražnjenu IBF-ovu titulu, ali je uz financijsku naknadu pristao prepustiti mjesto Hrgoviću i Itaumi. Hrvatski boksač svoj je pojas zatim osvojio u ringu, no sada je obvezan braniti ga upravo protiv Sancheza.

A što tek reći za WBA prvaka, ruskog profesionalca Murata Gasijeva? On je do borbe za svjetsku titulu došao kao 12. izazivač na WBA ljestvici! Još je zanimljivije što je WBA prethodno naredio tadašnjem prvaku Kubratu Pulevu da naslov brani protiv prvog izazivača Mosesa Itaume. No Pulev je već dogovorio borbu s Gasijevom, pa je WBA na kraju popustio (čitaj: dobro naplatio ovu iznimku).

Da bi se raspetljao ovaj cirkus, prvo treba objasniti da je WBA svojedobno izmislila status superprvaka. Pritom je federacija zadržala i regularne naslove, pa tako danas u gotovo svih 17 težinskih kategorija WBA ima po dva svjetska prvaka. Dobro, u nekim kategorijama i po tri: super, regular i privremeni prvak.

Idemo dalje, Gasijev je nokautirao Puleva i osvojio regularnu titulu WBA. Kad se Ukrajinac Oleksandr Usik odrekao pojasa superprvaka, Gasijeva su jednostavno promovirali. Bez borbe, dakako.

No, onda se saznalo da će Tyson Fury i Anthony Joshua, dvojica bivših prvaka bez pojasa, međusobno boksati u prosincu. Budući da njihov dvoboj donosi mnogo više novca, a federacije žive od tri posto provizije na bruto honorar boksača, WBA se dosjetila da bi pobjedniku mogla dodijeliti titulu superprvaka.

Maglovit sustav natjecanja

Pa je Gasijev gurnut u stranu. Njegov je glavni hendikep što je nepoznat i neatraktivan zapadnjačkoj publici i što kao rusko-armenski državljanin ne može dobiti radnu dozvolu u većini boksački relevantnih zemalja. Dobro došli u profesionalni boks, gdje jedan čovjek može biti svjetski prvak sve dok se ne pojavi netko na kome se može više zaraditi.

Ovo je jedan od rijetkih sportova u kojem je sustav natjecanja maglovit, praktički ne postoji, u kojem se svjetske titule nerijetko gube i osvajaju proizvoljnom odlukom federacija te kojim zapravo vladaju moćni promotori poput Franka Warrena, Eddiea Hearna ili nekoć Dona Kinga ili Boba Aruma.

Ne može se reći da su boksačke kvalitete nebitne, ali postalo je kudikamo važnije koliko ulaznica i pretplata na streaming mečeva neki boksač uspije prodati. A ni brojnost i angažman fanova na društvenim mrežama nisu zanemarivi.

Niti pola sata nakon što je Alen Babić u svibnju 2022. u londonskoj O2 Areni pobijedio Poljaka Adama Balskog, jedan asistent promotora Hearna ushićeno je govorio: "Babić je upravo prvi u trendingu na X-u u Velikoj Britaniji. I to u vikendu kad se igraju premierligaške utakmice!"

Kako onda procijeniti tko je zaista najbolji? Nikako. Ne postoji egzaktna boksačka "ATP ljestvica", niti turnir na kojem bi se nokaut-sustavom odredilo zaista najboljeg boksača. Rang-liste boksačkih federacija prilično su subjektivne i podložne neobjašnjivim padovima i usponima.

Boxrec i dalje na prvo mjesto stavlja Oleksandra Usika

U oskudici relevantnih i objektivnih mjerila, možda je najbolje držati se neovisnih ljestvica poput Boxrecove, koja na prvo mjesto i dalje stavlja Oleksandra Usika. Ukrajinac je sam odlučio ostaviti titule. I dalje je neporažen profesionalac, prvak prema časopisu The Ring i čovjek koji je pobjeđivao najveća imena današnje teške kategorije.

Umjesto rasprave o tome tko je najbolji, možemo argumentirano govoriti samo o erama u kojima je neki boksač dominirao. Primjerice, nakon ere Muhammada Alija došla je Holmesova era, pa Tysonova i tako dalje sve do Oleksandra Usika.

Nasuprot ovim velikanima imamo prolaznike na svjetskom tronu, poput Michaela Bentta, Brucea Seldona ili Charlesa Martina. Svi su oni bili punopravni prvaci svijeta, baš kao i Hrgović, ali su u povijesti boksa ostali samo fusnota.

Hoće li i Hrgović dobiti svoju eru ili ostati tek prolaznik ovisit će o tome što će postići u sljedećih godinu-dvije, odnosno nakon njegovih najvažnijih borbi. Osvajanjem titule dobio je istaknuto mjesto u hrvatskoj sportskoj povijesti. No, za mjesto među velikanima svog sporta trebat će mu nešto što mu nijedna boksačka federacija ne može dodijeliti ili uskratiti - pobjede nad najboljima.