ZRINKA LJUTIĆ (21) vratila se u Hrvatsku nakon što je osvojila slalomski Mali kristalni globus. Hrvatska skijašica zauzela je deseto mjesto u posljednjem slalomu sezone u Sun Valleyju, što je bilo dovoljno jer njezine konkurentice nisu uspjele doći do dobrih rezultata. Wendy Holdener završila je četvrta, Katharina Liensberger peta, a Camille Rast tek 14.

Ljutić je u utrkama slaloma osvojila 541 bod, 32 više od drugoplasirane Liensberger. Treće mjesto zauzela je Rast s 492 boda, dok je pobjednica posljednjeg slaloma sezone Mikaela Shiffrin završila na četvrtom mjestu s 55 bodova manje od hrvatske skijašice.

Ljutić je nakon povratka u Zagreb dala intervju za Media servis. "Sada me ljudi prepoznaju, zaustavljaju i traže autogram i sliku, nadam se da će se to smiriti. Ljudi su dragi i imaju poštovanja i nije mi problem slikati se i popričati", rekla je Ljutić.

Izletjela je dan prije posljednjeg slaloma sezone

Dan prije posljednjeg slaloma sezone, Ljutić je izletjela sa staze u prvoj vožnji veleslaloma. "Veleslalom nije bio u fokusu. Na treninzima sam se dobro skijala i htjela sam dati sve od sebe, ali jednostavno nisam se snašla u takvom snijegu i nisam završila prvu vožnju.

Odmah sam se okrenula slalomu. Dobro je sve prošlo u onom trenutku kada sam pogodila vrata. Nije bilo kočnice, više mi je teren predstavljao problem, pa nisam ni skijala na svojoj razini i u skladu s tim nije bilo rizika od ozljede", rekla je Ljutić.

"Sve pobjede su posebne"

Ljutić je pobijedila u Semmeringu, Kranjskoj Gori i Courchevelu, a drugo mjesto zauzela je u Sestriereu. Na pitanje o najdražoj pobjedi, odgovorila je: "Sve su posebne na svoj način, prva je prva, a meni je druga najdraža. Bila je najizazovnija, jer jednom sam pobijedila i druga je bila za sedam dana i to skoro na domaćem terenu (Kranjska Gora), gdje su naši ljudi puno očekivali od mene.

Bilo je puno Hrvata i svi su se pitali mogu li ja to ponoviti jer sam imala pobjedu i kao zabljesnula sam, i jesam li sposobna to ponoviti. Imala sam to na umu i htjela sam pokazati da to mogu još jednom i uspjela sam. To mi je bilo lijepo i bila sam jako ponosna."

"Crveni dres predstavlja teret"

"Nakon Kranjske Gore prvi sam put preuzela vodstvo i vodeći crveni dres i nisam ga dugo zadržala jer sam ga u sljedećoj utrci izgubila. Bilo mi je teže na startu iako je ostalo dosta od sezone. Taj dres predstavlja teret i dosta sam naučila u ovoj sezoni.

Dobila sam taj dres, izgubila, pa je bilo Svjetsko prvenstvo i nakon njega sam se vratila u Sestriereu, to iskustvo od ranije me vodilo, a do kraja su bile još dvije utrke i tada sam ciljala prema Malom globusu", ispričala je hrvatska skijašica.

"Prije nego što krenem imam cilj isprazniti glavu"

Otkrila je što se događa u startnoj kućici netom prije starta. Poručila je da često radi s psiholozima koji su joj pomogli poboljšati nastupe. "Puno malih stvari moram napraviti prije starta, a netom prije nego što krenem imam cilj isprazniti glavu i da ne vidim i ne čujem ništa drugo. U tom trenutku ništa osim staze i mene ne postoji.

Generalno sam to uspijevala često postići ove sezone. Često duboko udahnem, napunim se kisikom i krenem. Kad sve to napravim kao da se prostor sam od sebe otvori i onda mogu samo skijati", opisala je Ljutić.

"Kada skijate po soli, to je kao da gmižete"

Ljutić ima problema kad je snijeg jako zasoljen zbog visokih temperatura, a i rupe na stazi su još uvijek problem. "Ne volim kada ne dobijem povratnu informaciju od skija i snijega kao što dobijem od leda i tvrđe podloge koju volim.

Dopušta mi da iskoristim skiju, snagu i tehniku i od svega toga nešto dobijem. Kada skijate po soli, to je kao da gmižete i kao da radite nešto u prazno. Ako pak idem grublje, skije bježe i ukopavam se u snijeg. Ima tu još puno detalja i rezerve da se razvijam", pojasnila je Ljutić.

Obitelj se preselila u malo austrijsko mjesto

Zrinkin otac Amir bio je instruktor skijanja i dobio je posao u austrijskom Innerkremsu. Hrvatska skijašica opisala je kako je izgledalo kada se cijela obitelj preselila iz Zagreba u austrijsko selo s 20-ak kuća i nekoliko hotela.

"Bilo je to predivno djetinjstvo. Tada nismo razmišljali kuda će nas to odvesti, to se sve dogodilo igrom slučaja. Tata je radio u skijaškom kampu i mi smo cijele zime provodili tamo, skijali i tako smo krenuli tamo u školu jer je to bilo potrebno da možemo nastaviti sa skijanjem. Zavoljeli smo skijanje, dobro nam je išlo i tata je sve više to preuzimao u svoje ruke i trenirao nas.

To je sve preraslo u ovo danas. Naše djetinjstvo je bilo nevjerojatno. Nitko od nas nije imao mobitel, TV nismo gledali, cijeli dan smo se igrali u snijegu. Bili smo izolirani od svijeta i imali smo predobro djetinjstvo. Ponovila bih to sve još sto puta da mogu", prepričala je Ljutić.

"Nevjerojatno mi je kako su moji roditelji uspjeli naći novac"

Martina, Zrinkina majka, govorila je da su teško podmirivali sve troškove koji su se gomilali kada su Zrinka, njena sestra i još dva brata krenuli na natjecanja. "Imali smo sve što nam je trebalo. Nismo imali mobitele, ali roditelji su pazili da imamo sve što trebamo.

Pomagali su nam prijatelji i još neki ljudi putem donacija. Kontaktirali smo neke firme kad smo krenuli s natjecanjima. Nevjerojatno mi je kako su moji roditelji uspjeli sve to pokriti i naći novac da nam to omoguće", prisjetila se Ljutić.

Suradnja s Kostelićima

Uz obitelj, Ivica i Janica Kostelić imali su veliku ulogu u ovom što je Zrinka Ljutić danas. Ivica je uz savjete pomogao u odabiru skija i materijala za ovu sezonu. A ako želiš dobiti koristan savjet onda nema bolje osobe od Janice, rekla je Zrinka.   

"Surađivale smo u mojoj prvoj sezoni u FIS-u i tada mi je puno pomogla jer sam izašla iz dječjeg skijanja i ušla u novi svijet s kojim sam se upoznavala. Trebalo mi je puno vremena da se nađem u svemu tome.

Imati Janicu za savjetnicu je pomoglo jer je ona sve to prošla. Ne samo da je prošla, nego ona je Janica Kostelić, neponovljiva je. Izgradile smo jako dobar odnos koji imamo i danas, a govorila mi je da ne odrastem prebrzo", rekla je Ljutić.

"Neka djeca bace mobitel, odu van i rade nešto zabavno"

U Super-G i spustu se još ne vidi, a o tome što bi je više veselilo, olimpijska medalja ili ukupna pobjeda u Svjetskom kupu, odgovorila je: "Meni je to skoro isto, ali opet drugačije. Kad bih morala birati jedno ili drugo, meni je svejedno. Znam koliko je teško osvojiti Svjetski kup jer to znači da si najbolja skijašica na cijeloj planeti. To mi se čini teže, ali oboje znači jako puno."

Na kraju je govorila o dočeku u njenom zagrebačkom naselju Sloboština, gdje Ljutići danas žive. "Bilo je predivno s puno poznanika, susjeda, prijatelja, profesora, a bilo je i onih koje nisam znala, pogotovo djece.

Veselio me entuzijazam djece koja su se htjela slikati, pratili su moju sezonu. To mi daje nadu da djeca i mladi pokazuju interes za skijanjem. Ma ne moraju biti u skijanju, samo neka se bave bilo kojim sportom. Neka bace mobitel, odu van i rade nešto zabavno", zaključila je Ljutić.