Hrvatski boksač napada naslov svjetskog prvaka: Donijet ću pojas u Hrvatsku
DATUM 29. kolovoza bit će povijesan za hrvatski boks. Filip Hrgović boksa s najtalentiranijim teškašem današnjice, Mosesom Itaumom, a ulog je IBF-ov pojas teške kategorije. Hrgoviću je ovo druga prilika da postane svjetski prvak nakon što je u lipnju 2024. izgubio od Daniela Duboisa.
Osim Hrgovića, još jedan hrvatski boksač napada svjetsku titulu. Luka Plantić boksa protiv Lestera Martineza za privremeni pojas WBC-a u supersrednjoj kategoriji (do 76 kg). Plantić je neporaženi hrvatski boksač s 13 pobjeda u profesionalnoj karijeri, a ga čeka najveći meč do sada u noći sa subote na nedjelju.
Ako pobijedi Martineza, napast će svjetsku titulu protiv pobjednika meča Canela Alvareza i Christiana Mbillija, koji se bore za punopravni pojas svjetskog prvaka po WBC-u. Plantić se uoči borbe karijere javio Indexu i pričao nam o svom protivniku i pripremama za borbu, a dotaknuo se i onog što bi ga moglo čekati ako pobijedi.
Boksate za privremeni pojas svjetskog prvaka. Napokon ste došli do svjetskog vrha. Kakav je osjećaj biti među najboljima na svijetu?
Iskreno, dok to ne ostvarim, ne mogu reći kakav je osjećaj. Ali sam osjećaj da se boriš za naslov privremenog prvaka svijeta je sjajan. Idemo to odraditi kako Bog zapovijeda i donijeti pojas kući.
Boksate protiv Lestera Martineza. Što možete reći o njemu?
Tehnički je dobar. Nije sada nešto "wow", ali sve u svemu dobar je tehničar i ima dobru kontrolu. Ipak, svi znaju kako ja radim i mislim da mu ni ta kontrola neće previše pomoći. Gledao sam ga i previše je otvoren. Radi neke pogreške, spušta desnu ruku, a lijevu ne drži na bradi. Tu mi se otvaraju putevi prema jetri i bradi. Upravo se na to najviše fokusiramo na treninzima i sparinzima. Radimo više aperkata, više udaraca u tijelo i baziramo se na tim stvarima.
U jednom ranijem razgovoru ste mi rekli da kad "nanišanite" jetru, prije ili kasnije ju pogodite.
Tako je. Kad ja nešto nanišanim, pogodit ću. Možda neću iz prve, ali pogodit ću onda kada se protivnik neće nadati. To uvijek napravim. Što kažem, to ću i napraviti.
Martinez u profesionalnoj karijeri nije pobijedio jedino Christiana Mbillija, s kojim je remizirao. Što vam je taj meč pokazao?
Vidio sam neke stvari. Mbilli praktički nije radio ništa posebno. On je boksač tempa, ali nema pravi udarac ni tajming. Njih dvojica su već od četvrte runde teško disali i velik dio udaraca nisu bili udarci kojima ozbiljno možeš oštetiti protivnika. Možda jedan ili dva, a ostalo je više bilo na dodir.
To se kod Martineza pokazalo i u posljednjem meču. Prve tri runde bio je fantastičan, a nakon toga je počeo kondicijski padati. Prednja ruka mu je ponovno bila dolje, nakon lijevog direkta spušta ruke... Po meni Martinez nema kondicije. Ako imaš kondicije, nakon pete ili šeste runde ne možeš izgledati kao da ti je stota.
Naravno, svatko ima svoju pripremu i zna svoje, ali mislim da protiv mene, s obzirom na njegovu obranu, neće imati što tražiti.
Kako onda zamišljate početak borbe?
Prvih nekoliko rundi gledat ćemo da ga pritišćemo u tijelo, kao što inače radim. Kada mu kondicija počne padati, onda kreće moja stvar. Vidjet ćemo i može li me oštetiti. Ako vidimo da ne može, trener je rekao: "Idemo na sve, idemo na glavu." I to je to. Neće biti rikverca.
Po svemu što govorite, zvuči kao da ne očekujete svih 12 rundi. Imate li takav osjećaj?
Nemam nikakav dojam i ne želim unaprijed govoriti ni veseliti se. Uvijek postoji jedan udarac koji može presuditi bilo kome. Može meni, može njemu, nebitno. Ali trener ima takav dojam. Rekao mi je: "Ako ga zakačiš lijevom rukom, mislim da meč neće potrajati do 12. runde." Samo ću to reći.
Prvi put pripreme odrađujete u Americi, kod braće Diaz (Joel i Antonio). Kako je došlo do te suradnje?
Moj promotor Ahmet Oner je dobar prijatelj s Joelom Diazom i tako smo došli do njega. Tako smo završili u Indiju, u ovoj lijepoj pustinji, Sahari, kako je ja zovem. Dnevno bude 45, nekada i 50 stupnjeva.
Na sve se čovjek navikne. Kad si unutra, dobro ti je jer si pod klimom. Kad izađeš van, onda je gadno. Tu i tamo, kad mi trener kaže da ne mogu ići trčati van, ja sljedeći dan ipak odem trčati.
Kako su tekle pripreme?
Spreman sam i sve ide prema planu. Sparinzi su prošli odlično, trenirao sam dva puta dnevno, a i skidanje kilograma prošlo je u najboljem redu.
Joel Diaz je poznati i renomirani boksački trener. Jeste li naučili nešto novo od njega?
Što se tiče samog boksa, praktički nismo učili ništa potpuno novo. I on mi je odmah rekao: "Neću ti mijenjati stav, gard i sve ostalo." Može samo nadograditi stvari. Najviše radimo na tome da u borbi ili na sparingu ne prebacujem zadnju nogu previše prema naprijed jer tada automatski gubim ravnotežu.
To najviše popravljamo. Ja sam gotov proizvod, samo ga treba izbrusiti do kraja. Treba doraditi te male sitnice i pogreške. Nema sada tu nečega što tek trebam učiti. Imam prednji direkt, imam zadnji direkt, imam sve. Problem je što neke stvari ne koristim dovoljno. Zato više radimo na tome da bacam prednju pa zadnju ruku, da vežem dva udarca.
Sve je slično onome što sam radio u Hrvatskoj sa svojim ukrajinskim trenerom, samo što Diaz želi još poboljšati neke detalje. Sparing partneri su isto odlični.
Ako pobijedite Martineza, otvara vam se put prema naslovu svjetskog prvaka. Prvo se mora riješiti meč između Canela i Mbillija.
Nakon pobjede idem gledati njihov meč uživo iz prvih redova u Rijadu. Odmah nakon borbe planiramo otići tamo. Ući ćemo u ring i dogovoriti meč protiv pobjednika. Ako to bude Mbilli, meni bi to bio drugi put da se borim s njim. Mbillija sam već nokautirao u amaterskim danima.
Očekujete li ipak da će pobijediti Canelo?
Mislim da hoće. Mbilli ima previše rupa. Mislim da ga je i Ukrajinac Sergij Derevjančenko jednom dobro uzdrmao, ali nekako je ostao na nogama i pobijedio taj meč.
Prošle godine ste nakon pobjede u Ciboni rekao: "Vidimo se dogodine protiv Canela." Ta rečenica uskoro može postati stvarnost.
Naravno da može postati stvarnost. Dijeli nas jedan meč od toga. Ali prvo se moramo bazirati na ovaj meč. Stepenicu po stepenicu gradimo put prema samom vrhu. Ako Bog da snage, riješit ćemo 29. kolovoza ono što imamo ispred sebe i onda možemo pričati o drugim stvarima.
Sada pričati o Canelu i svemu ostalome ne trebamo. Trebamo gledati samo 29. kolovoza. To je za tri tjedna i ništa drugo nas ne zanima. Martinez je konačni test koji će pokazati da pripadam svjetskom vrhu.
Taj datum mogao bi biti povijesni za hrvatski boks. Filip Hrgović i vi se borite za pojaseve svjetskih prvaka. Kako gledate na mogućnost da Hrvatska praktički istog dana dobije dva svjetska prvaka?
To bi bilo nešto veliko nakon toliko vremena. Ja bih mogao vratiti WBC-ov pojas u Hrvatsku nakon Mate Parlova. On je osvojio baš WBC-ov pojas 1978. godine, a sada ga ja mogu ponovno vratiti u Hrvatsku. To bi bio povijesan dan za hrvatski boks.
