NA DANAŠNJI dan 2002. godine tada 20-godišnja Janica Kostelić osvojila je olimpijsko zlato u kombinaciji u Salt Lake Cityju, prvu povijesnu hrvatsku medalju na zimskim Olimpijskim igrama. Svoj potencijal u kombinaciji Janica je najavila kada je kao 16-godišnjakinja na Igrama u Naganu bila osma, a u Uti nije imala pravu konkurenciju.

Bila je vodeća nakon utrke slaloma, a spust koji nikada nije bio među Janičinim omiljenim disciplinama vozio se samo dva sata kasnije. Usprkos očekivanjima, spustaška staza nije bila jednostavna i bila je kraća od uobičajene staze specijalnog spusta. Janica je i drugu trku odskijala superiorno i osvojila zlato.

Vrdoljak: "Otišao sam u katedralu i pomolio se za Janicu"

"Nisam bio na stazi, nego sam gledao Janičin nastup sam u sobi i plakao od sreće. Znam da će mi mnogi zamjeriti što nisam bio na stazi, ali ja joj tamo nisam mogao pomoći. Zato sam u nedjelju bio u katedrali i pomolio se za Janicu. Dali smo stipendije i drugim hrvatskim sportašima, ali ih nitko nije opravdao kao obitelj Kostelić", rekao je Antun Vrdoljak, član MOO-a.

Ante Kostelić: "San je ispunjen, možemo se probuditi"

Janičin otac i trener Ante Kostelić nije mogao suspregnuti suze: "Plakanje je dozvoljeno, olimpijska se medalja  ne osvaja tako često, pogotovo ne zlatna. Ne mogu reći da je to sve. Naše je životno djelo ostvareno, ali ne i završeno, jedan je san ispunjen, možemo se probuditi."

Nevjericu je dijelila i sama Janica: "Jednostavno ne mogu vjerovati. Nisam uopće svjesna svega. Kao što je rekao moj brat Ivica nakon pobjede u Aspenu, morat ću prespavati kako bih mogla i vjerovati u olimpijsku pobjedu.

Kada sam stigla u ciljnu ravninu spusta, nisam htjela odmah pogledati semafor jer mi se događalo da pri brzini padnem. Čekala sam da usporim pa da vidim kako sam prošla. Kad sam vidjela prednost, pomislila sam da to nije moguće."

Ivica: "Ona je mit. Jedna, jedina i neponovljiva"

Tri dana kasnije Janica je napravila veliko iznenađenje osvajanjem srebrne medalje u superveleslalomu sa samo 0.05 zaostatka za pobjednicom utrke Danielom Ceccarelli. Nije se prepustila slavlju, već je svoj povijesni nastup u Salt Lake Cityju završila s još dva zlata u veleslalomu i slalomu.

Karijeru je završila sa šest olimpijskih medalja. Nakon tri zlata i srebra 2002. godine, 2006. u Torinu je osvojila novo zlato u kombinaciji i srebro u superveleslalomu. Na Igrama u Torinu, Valentinovo je bilo sretno i za Ivicu koji je osvojio prvu mušku medalju u hrvatskoj povijesti. Bio je srebrni u kombinaciji.

"Olimpijska medalja je olimpijska medalja, isto bi bilo s broncom. Boljela me noga za vrijeme zavoja "mineralna voda" u spustu, ali sam rekao: Daj izdrži, Vancouver je tek za četiri godine. Morao sam to izdržati. Samo Bog zna koliko sam u to uložio", rekao je Ivica koji je karijeru završio s četiri olimpijska srebra.

"Ona je veliki čovjek i velika sportašica. Znate što, ona je mit. Kao kralj Arthur ili Ivana Orleanska. Jedna, jedina i nedostižna", zaključio je ne skrivajući ponos mlađom sestrom.