Pohod na zlato koje nedostaje: Sava za zaborav Firence i Kranja
Foto: Admir Buljubašić (Cropix)
NEDJELJNIM okršajem s Crnogorcima hrvatska vaterpolska reprezentacija počinje Europsko prvenstvo. Od izabranika Ratka Rudića očekuje se medalja, a svi se potiho nadaju onoj zlatnog sjaja.
Na velikim natjecanjima Hrvatska je od osamostaljenja osvojila ukupno pet medalja. Prva je stigla 1996. na Olimpijskim igrama u Atlanti, kada su pod vodstvom pokojnog Brune Silića Bukića Školneković i društvo osvojili povijesno srebro. Tek su u finalu naši poklekli od Španjolaca predvođenih legendarnim Rollanom i Estiarteom, a zanimljivo, završnicu su izborili osvetom današnjem hrvatskom izborniku Rudiću koji je tada sjedio na klupi Italije.
Nakon prve olimpijske, trebale su proći tri godine do prve europske medalje. U Firenci 1999. pod vodstvom Nevena Kovačevića naši su reprezentativci pobijedili u svim utakmicama osim dvaju okršaja s Mađarima, koji su bili bolji u skupini i - finalu. Tadašnja reprezentacija bila je spoj starijih igrača i mladih lavova iz splitskog Poška koji se netom prije toga okitio naslovom prvaka u klupskom vaterpolu.
Nažalost, uslijedio je nakon toga veliki knock-down hrvatskog vaterpola koji je prestao u Kranju 2003., gdje su naši u finalnom dvoboju obilježenom velikim neredima poraženi od Srbije i Crne Gore.
Velike stvari po svom dolasku Ratko Rudić je najavio 2005. na Svjetskom prvenstvu u Montrealu, ušavši u prvo polufinale na velikom natjecanju još od Firence. Dvije godine kasnije Vićan, Vrdoljak i junak finala Pavo Marković pod Rudićevom paskom otišli su do kraja u Melbourneu upisavši se zlatnim slovima u povijest hrvatskog vaterpola.
Gotovo ista momčad podbacila je na Olimpijskim igrama osvojivši tek šesto mjesto u situaciji kad su bili glavni favoriti za zlato, ali je lanjska bronca u Rimu donekle isprala gorak okus. Nadajmo se da je najavila i ponovni povratak tamo gdje je Hrvatskoj i mjesto - na vrh!