PRIJE nekoliko tjedana Rokas Pukštas radio je ono što rade mnogi 21-godišnjaci: listao je YouTube. No, nije to bila besciljna zabava, već potraga za inspiracijom. Naišao je na kompilaciju najboljih nastupa u povijesti Lige prvaka, a jedan mu je trenutak posebno zapeo za oko: onaj kada je Luiz Adriano iz Šahtara Donjeck zabio pet golova protiv BATE Borisova, u utakmici odigranoj dok je Pukštas imao samo 10 godina.

Veliki intervju za Goal

Taj isječak potaknuo ga je na razmišljanje i gotovo odmah mu je postao vodilja. U razgovoru za Goal, 21-godišnji veznjak Hajduka govorio je o svojim težnjama, mentalitetu i životu u Hrvatskoj, piše Goal.com. "Samo sam razmišljao kako on uoči te utakmice sigurno nije mislio da će zabiti sve te golove", rekao je Pukštas za Goal. "Htio je samo odraditi svoj dio posla i iskoristiti prilike koje mu se pruže.

Takav pristup mi stvarno pomaže. Fokusiram se na ono što mogu kontrolirati. Znam da će prilika doći i bit ću spreman za nju, a ne želim si postavljati granice. To sam jednostavno ja, takav mi je pristup svemu."

To je koncept koji se često spominje tijekom razgovora: granice. Pukštas ih namjerava izbjeći, posebno one u vlastitoj glavi. Zato je prihvatio jedinstven mentalitet, dijelom autsajder, dijelom sanjar. Vjeruje da može postići sve, ali zna da će se morati izboriti za svaki centimetar.

Trenutno ima mnogo toga o čemu može sanjati. Predstavljao je Sjedinjene Države na juniorskoj razini, no sve su glasniji pozivi za njegovo uključenje u seniorsku reprezentaciju. Ključna je figura Hajduka, gdje izrasta u jednog od najboljih mladih talenata u Hrvatskoj, igrajući za klub čiji navijači stalno podsjećaju igrače na očajničku želju za trofejima.

Te večeri Lige prvaka koje gleda na YouTubeu možda i nisu tako daleko. Sa samo 21 godinom, već je odigrao preko 100 seniorskih utakmica i okusio Europu u Konferencijskoj ligi. Ipak, postoje više razine. Razmišlja o njima kada gleda te videozapise, ali ne razmišlja o detaljima jer detalji ograničavaju. "Doista imamo takav mentalitet, da granice ne bi trebale postojati.

Zamislite da si u glavi zacrtate, recimo, 10 golova. To zvuči prilično dobro, ali ako si postavim taj cilj, čini se kao da lovim statistiku. Moj je pristup takav da ću samo raditi svoj posao, fokusirati se na svaku akciju i biti spreman u pravom trenutku. Golovi će onda doći. Asistencije će doći. Mislim da mi je puno pomoglo to što nemam granica", kaže Pukštas.

Put iz Oklahome

Puno prije nego što je postao zvijezda u Hrvatskoj ili uspješan mladi reprezentativac SAD-a, Pukštas je bio samo još jedan dječak u Oklahomi. Sin litavskih imigranata, prva generacija Amerikanca. I, u svojoj glavi, autsajder, uglavnom zato što mu roditelji nikada nisu dopustili da to zaboravi.

Pukštas je rođen u elitnoj sportskoj obitelji. Njegova majka, Živilė Pukštienė, bivša je litavska prvakinja u troskoku, a otac, Mindaugas Pukštas, maratonac koji je predstavljao Litvu na Olimpijskim igrama. Iako se kao dijete bavio raznim sportovima, Pukštas se okrenuo nogometu, a roditelji su brzo prepoznali njegov talent.

"Kad sam bio mlađi, dok sam igrao u rodnom gradu, tata je rekao da je vidio trenutak kad sam predriblao nekoliko dječaka. Kaže da mi je tada u očima vidio svjetlo", prisjeća se Pukštas. Njegovo nogometno obrazovanje bilo je široko.

Roditelji su ga vozili diljem zemlje kako bi igrao sa starijom djecom. Pridružio se Sporting Kansas Cityju, bio na probi u Manchester Unitedu i igrao za Barceloninu akademiju prije nego što je sa 16 godina stigao u Hrvatsku. Unatoč svemu, obitelj mu nikada nije govorila da je talentiran ili poseban. Taj mentalitet "zasluži sve" razvio je rano i nije ga napustio.

"To je moj identitet. Moji roditelji su odradili sjajan posao usadivši mi da sam marljiv radnik", kaže on. "Najgore što mi se može dogoditi je da postanem samodopadan. Ne mogu očekivati da ću igrati ili bilo što postići.

Jedna od najboljih stvari za mladog igrača je da se od njega očekuje da igra na visokoj razini, i mislim da je to usađeno u moj karakter. To me izgradilo kao igrača bez velikih oscilacija, igrača koji jednostavno isporučuje."

Dominacija u duelima

"Veliku motivaciju pronalazim u dominaciji u duelima", kaže Pukštas. U modernom nogometu, gdje se od veznjaka traži svestranost, Pukštas se ponosi time što može igrati bilo gdje na terenu. Ove sezone uglavnom je ofenzivni vezni, ali prošle je sezone igrao kao "šestica", "osmica" i krilo.

Gdje god igrao, uživa u osnovama: driblanju, duelima i utjecaju na igru. Dobar primjer je nedavni remi 1-1 s Varaždinom, gdje je Pukštas osvojio nevjerojatnih 17 duela. U sljedećoj utakmici protiv Dinama osvojio ih je još 13.

"Ako momčad lovi rezultat, izbit će loptu daleko naprijed. Ja ću se spustiti i osvojiti tu loptu. Mislim da je utakmica protiv Varaždina bila baš takva. Bilo je puno tranzicije, a osjećam da u tranziciji dominiram, pa sam imao puno prilika uskočiti, pročitati igru i osvojiti duel", objašnjava.

No Pukštas nije samo snaga. U nešto manje od 1700 minuta ove sezone postigao je sedam golova, što ga čini drugim strijelcem momčadi. Ako nastavi ovim tempom, trebao bi postaviti novi osobni rekord. Ti su mu golovi učvrstili mjesto u momčadi i pomogli mu da odraste. Više ga ne tretiraju kao mladog igrača kojem treba podrška.

"Radim stvari koje nisam radio u prvim sezonama s prvom momčadi, ali više ne dobivam onu pozitivnu potvrdu. Igram sa sviješću o situaciji, pa mislim da je moj sljedeći iskorak donositi odluke bez te potrebe za potvrdom.

Ako zabijem gol, to je moj posao. Pružiti taj doprinos moja je uloga u momčadi. Osjećam da sam ove sezone puno napredovao u tome da samo obavljam svoj posao, svjestan situacije. Mislim da će to donijeti uspjeh."

Život u Splitu

Pukštas živi u Hrvatskoj već pet i pol godina. Osim kratke posudbe u obližnji Solin 2022., cijelo je to vrijeme proveo u Splitu. Gotovo četvrtinu svog života proveo je u drugom najvećem hrvatskom gradu. "To je nevjerojatan grad, pogotovo vrijeme.

Odmah je uz more. Ovdje imate sve. Imate planine, more, klimu i sjajne navijače. Manji je grad, ali kultura je ovdje vrlo jaka. Kad sam dolazio sa 16 godina, uvijek mi je bilo sigurno. Putovao sam na mnoga mjesta. Split mi je najdraži", kaže.

Ipak, nogomet u Splitu je nešto drugačije. Navijači su strastveni i vrlo izravni. Od trenutka kada je stigao, osjećao je pritisak. Prisjeća se kako je prošle sezone navijačka skupina Torcida preskočila ogradu kako bi se suočila s igračima.

"Čuo sam priče o navijačima iz prošlosti. Momčad bi bila u nizu poraza i navijači bi preko noći otišli na trening-teren i iskopali 11 grobova za igrače... Ti ljudi su ozbiljni. Očekuju da pobjeđujemo svaki vikend. To je nešto što nikada prije nisam doživio", kaže Pukštas.

To su standardi u klubu koji očajnički želi povratak na vrh, s obzirom na to da Hajduk nije osvojio naslov prvaka od 2005. godine.

"Pozovite Rokasa Pukštasa u reprezentaciju!"

Tijekom svog boravka u Hajduku, Pukštas je imao priliku učiti od velikana. Ivan Perišić, legenda hrvatskog nogometa, bio je na kratkoj posudbi u Hajduku 2024. godine, što je bilo značajno za Pukštasa. Jednom prilikom Perišić ga je pozvao u kafić.

"Sjećam se da sam pomislio: 'Stvarno sjedim ovdje s njim'. On je igrao finale Svjetskog prvenstva, a ja sam 18-godišnji klinac... Ja sam tip osobe koja postavlja puno pitanja. Ne bojim se pitati", kaže Pukštas. Perišić nije jedino veliko ime s kojim se susreo. Trenirao ga je Gennaro Gattuso, a u klubu je bio i Danijel Subašić. Ipak, njegova najveća inspiracija i podrška bio je Ivan Rakitić.

Rakitić, koji je od povratka u klub postao sportski direktor, nedavno je u intervjuu za CBS iskoristio priliku da se založi za Pukštasovo uključenje u američku reprezentaciju. "Imaju puno nevjerojatnih igrača i sjajnog trenera.

Nadam se da će to biti najbolje Svjetsko prvenstvo u povijesti. I pozovite Rokasa Pukštasa u reprezentaciju!" rekao je Rakitić. Taj je trenutak bio poseban za Pukštasa, koji zna kakav resurs ima u Rakitiću.

"Pitao sam ga o Svjetskom prvenstvu. Sjećam se da mi je pričao o izvođenju jedanaesteraca, o nervozi koju je osjećao, kako su svi bili pod stresom jer su bili autsajderi. Svaki put kad bi prošli dalje, postajali bi sve sigurniji. Svi su nervozni, nitko ne želi promašiti, a Rakitić je morao reći:

'U redu, ja ću pucati prvi', i onda svi mogu steći samopouzdanje. Malo tko ima takvo iskustvo. To je ono što sanjam doživjeti. To će me pripremiti da budem na razini kada moje prilike dođu."

San o reprezentaciji i mentalitet autsajdera

Pukštas ne okoliša. Želi igrati za reprezentaciju SAD-a. Ne zna kada će se to dogoditi, ali zna da hoće, pogotovo ako nastavi ovim putem. "Moj je cilj doći do seniorske reprezentacije i igrati. Osjećam da je to to. Korak po korak, ali na to sam fokusiran", kaže.

Trenutno mu se ne žuri. Nije se našao na popisu izbornika Mauricija Pochettina za ožujak, što ne sluti na dobro za kasni poziv na Svjetsko prvenstvo. Ali to je u redu, kaže, bolje je biti potpuno spreman nego dobiti poziv prerano.

"Mislim da mi to na neki način pomaže jer se i dalje izgrađujem svakog vikenda. Ako mislim da zaslužujem poziv, a ne dobijem ga, razmišljam o stvarima koje trebam poboljšati. To se onda kotrlja poput snježne grude. Znam da ću, kada prilika dođe, biti spreman. Pomaže mi jer me tjera da se preispitam i vidim što mogu bolje, da se ne opustim.

Da sam dobio priliku prerano i da nisam bio spreman, možda druga nikad ne bi došla", objašnjava. Zato se rad nastavlja, bez prečaca. "Uvijek sam bio autsajder i mislim da sam pružao dobre partije jer postoji ciklus koji se stalno ponavlja.

Budim se, radim terapiju crvenim svjetlom, odrađujem svaku sitnicu za oporavak nakon treninga, radim dodatna ponavljanja. Volim igrati šah jer mi pomaže u mentalnom fokusu. Nastavljam težiti višim razinama, ali to je svakodnevni proces. Samopouzdanje stječem iz spoznaje da sam učinio sve što sam mogao kako bih se pripremio za nastup."

To ga vraća na onaj video s YouTubea. Tog je dana Luiz Adriano iskoristio svoju priliku. Bio je to život pripreme za taj trenutak. Pukštas traži svoj trenutak, u kojem god obliku došao, i zna da ga ne smije propustiti.