POBJEDNIČKO arhitektonsko rješenje novog stadiona i dalje izaziva brojne reakcije javnosti i struke. Najviše se govori o njegovu izgledu, funkcionalnosti i izvedivosti. Arhitekt Damir Ljutić za Index je komentirao projekt i kritike koje ga prate, smatrajući da rješenje ima velik potencijal.

Prvonagrađeni rad djelo je talijanskog arhitektonskog studija VG13 Architects Studio Associato, odnosno arhitekata Tommasa Fantinija i Alberta Rossija. Njihovo rješenje naišlo je na poprilično loš prijem u dijelu javnosti, a i premijer Andrej Plenković je izjavio da projektom nije zadovoljan i da treba provjeriti postoje li pravne mogućnosti za poništenje natječaja.

Galerija

"Projekt je pozitivno iznenađenje"

Tijekom karijere Ljutić je sudjelovao na preko 60 javnih arhitektonskih natječaja i osvojio niz nagrada, među kojima 12 prvih. Bio je i predsjednik Društva arhitekata Zagreba.

"Krenimo od toga da je projekt, u ovoj fazi razvoja, za mene ukupno pozitivno iznenađenje. Situacija je zapravo pomalo shizofrena. Riječ je o rješenju koje doista nadilazi uobičajena rješenja i koje svakako vrijedi dalje razrađivati, a istodobno je činjenica da se široj javnosti ne sviđa. Ključno pitanje je kako smo uopće došli do te točke", govori.

Javnost je ostala izvan procesa

A do te točke smo došli jer, kako smatra Ljutić, nije bilo dovoljno komunikacije između naručitelja i provoditelja natječaja s javnošću.

"Bilo je nužno prije raspisivanja natječaja omogućiti participaciju javnosti. Ne u smislu da građani projektiraju stadion, nego da imaju priliku reći što očekuju, kako ga zamišljaju i što im je važno.

Istodobno bi struka, naručitelj i drugi uključeni mogli objasniti što je moguće, što je suvremeno i što arhitektonski natječaj uopće jest. Ljudi ne moraju znati kako taj sustav funkcionira, zadaća je struke, vlasti i naručitelja da im to objasne", ističe.

Objašnjava da natječaj nije postupak u kojem se unaprijed zadaje kako stadion mora izgledati, nego se unutar čvrstih tehničkih i zakonskih uvjeta traži najbolje idejno arhitektonsko rješenje. Smatra da je prije raspisivanja natječaja trebalo organizirati javne rasprave, radionice, ankete i druge aktivnosti kroz koje bi građani mogli iznijeti svoja očekivanja i upoznati se s mogućim rješenjima.

Može li se pobjednički projekt još mijenjati

Pitali smo ga koliko se pobjedničko rješenje uopće može mijenjati.

"Sve se može mijenjati, to je predmet dogovora između ocjenjivačkog suda i autora. Imamo primjer Reichstaga, gdje je Norman Foster na natječaju ponudio jedno rješenje, a kroz daljnju razradu projekt se toliko promijenio da je na kraju završio sa staklenom kupolom.

Otvara se pitanje koliko je takav postupak pošten prema ostalim sudionicima. Svi ti natjecatelji su arhitektonski uredi i firme. Ako raspišete natječaj za čarape, odaberete najbolje čarape, a onda pobjedniku kažete da biste ipak hulahopke, ostali se s pravom mogu pitati zašto i oni nisu dobili priliku ponuditi hulahopke.

Pitanje je bi li takve izmjene zadovoljile javnost. Autori prvo moraju pristati na takve promjene, zatim ih sud mora prihvatiti, a ni tada ne znamo hoće li projekt zadovoljiti javnost, pa onda ni premijera", dodaje Ljutić, povlačeći paralelu s premijerovim nezadovoljstvom projektom.

"Treba iscrpiti sve mogućnosti normalnog dogovora"

Pitali smo ga i što misli o mogućnosti da se natječaj doista poništi.

"Mislim da je premijer previše pametan i obrazovan da bi se uz njegovu odluku išlo na poništavanje natječaja. U najmanju ruku treba iscrpiti sve mogućnosti normalnog dogovora, nadogradnje i popravaka projekta. Stadion je takav kakav jest i moguće je postaviti dodatne zahtjeve", rekao je.

Otvoreni kutovi tribina i utjecaj vjetra

Jedna od najvećih zamjerki odnosi se na otvorene kutove i nepovezane tribine.

"Tribine se mogu povezivati, ali pitanje je koliko će autori biti otvoreni za takve izmjene i može li se pritom sačuvati osnovna ideja projekta. Nisam siguran ni da ih je nužno povezivati. Meni se sviđa što su tribine relativno visoke. Kad biste tih 35 tisuća mjesta rasporedili i po kutovima, stadion bi se spustio i cijela bi građevina djelovala niže", rekao je.

Skeptičan je prema tvrdnjama da će otvoreni kutovi znatno pogoršati uvjete zbog vjetra i hladnoće.

"Ako je vani minus pet, zatvoreniji stadion neće napraviti plus pet. Govorimo možda o stupnju ili pola stupnja razlike. Mislim da će projektom predviđene grijane sjedalice značajno unaprijediti dosadašnje iskustvo gledanja utakmice", kaže.

"Ne treba očekivati konačne statičke proračune"

Osvrnuo se i na pitanje statike, koje se posljednjih dana često spominje među kritikama projekta.

"Prvo, nedopustivo je da deset dana nakon predaje radova i otvaranja kataloga javnosti i dalje nije dostupna dokumentacija u obliku u kojem se može normalno pročitati. Ovi PDF-ovi u kojima ne možete ništa razaznati doista su sramotni.

No, kod arhitektonskog natječaja ne rade se konačni statički proračuni, nego preliminarne provjere izvedivosti. Konačni proračuni dolaze kasnije, kad su poznati precizniji ulazni podaci“, ističe Ljutić.

Dodaje da mu je teško povjerovati da bi ozbiljan statički problem promaknuo pobjedničkom uredu, ocjenjivačkom sudu i uključenim stručnim savjetnicima.

Neizvjesnost oko konačne cijene izgradnje

Komentirao je i procijenjenu cijenu izgradnje stadiona koja iznosi 205 milijuna eura.

"Živimo u geopolitički iznimno nestabilnom vremenu. Dogode se ratovi, rastu cijene goriva i materijala. Rat u Ukrajini, primjerice, podigao je cijenu čelika dva i pol puta. Ako vam neki materijal poskupi dva ili tri puta, svi radovi automatski postaju znatno skuplji. Imate i problem radne snage.

Postoji čitav niz objektivnih okolnosti koje mogu povećati cijenu projekta. Kod ovakvih projekata nije neuobičajeno da troškovi na europskoj razini narastu i oko 25 posto. Stoga je izrazito bitno da krenemo sa što prihvatljivijom početnom cijenom", pojasnio je.

Bilbao efekt i Zagreb

Odgovorio je i na pitanje vidi li u ovom rješenju Maksimira potencijal da s vremenom postane prepoznatljiv simbol Zagreba, upravo zato što toliko odudara od klasične stadionske arhitekture.

"Nedavno me vaša kolegica pitala može li se dogoditi Bilbao efekt. Bilbao je krajem osamdesetih bio grad u ozbiljnim problemima. Firme su se gasile, grad je propadao, a onda su javnost, politika i poslovna elita uspjeli stvoriti zajedničku strategiju za njegov oporavak", kaže Ljutić.

Jedan od ključnih dijelova te strategije bio je Guggenheimov muzej, ali naglašava da sama zgrada nije bila dovoljna.

"Frank Gehry napravio je nešto potpuno neočekivano, projekt je bio skup i bilo je mnogo problema, ali privukao je golemu pozornost, ljude i novac u Bilbao. Povrat se pritom nije svodio samo na ulaznice za muzej, nego i na cijelu ekonomiju koja se razvila oko nove prepoznatljivosti grada. Muzej je bio samo dio šire priče. Paralelno se ulagalo u javni prijevoz, parkove i druge dijelove grada.

Bilbao efekt je nešto što su poslije pokušavali kopirati brojni gradovi, često tako da angažiraju poznatog arhitekta, naprave neobičnu zgradu i onda se pitaju zašto se njima nije dogodilo isto. Ne možete ignorirati sve ono što je prethodilo toj zgradi", objasnio je.

"Treba nam momčadska priča"

Na pitanje može li se nešto slično dogoditi i u Hrvatskoj, odgovara da može, ali da za to treba drugačiji pristup.

"Treba izaći iz silnih svađa, rovova i pitanja zašto je netko u žiriju, zašto netko drugi nije i tko je čiji. Ako se akcija razvije od šesnaesterca, lopta brzo dođe do sredine, zatim na krilo i onda u peterac gdje se netko samo nakloni i zabije, taj gol nije samo njegov. To je gol cijele momčadi.

Naravno da je sjajno imati Šukera koji će iz ničega zabiti, ali još je bolje kada u akciji sudjeluju svi, od prvog do posljednjeg igrača. Nama treba takva momčadska priča", rekao je.

"Eiffelov toranj bio je predmet ismijavanja"

Sličan proces, smatra, vrijedi i za stvaranje gradskih simbola. Podsjeća da su i neke danas neupitne svjetske znamenitosti u početku izazivale snažan otpor.

"Eiffelov toranj bio je predmet ismijavanja i otpora, a danas je nezamislivo govoriti o Parizu bez njega. Možda je još bolji primjer staklena piramida u Louvreu. Zamislite taj kontekst da netko u središte povijesnog Louvrea stavi modernističku staklenu piramidu.

To je izazvalo pravi rat. Ali tadašnji francuski predsjednik François Mitterrand stao je iza projekta i danas nikome ne pada na pamet da je ondje nešto pogrešno", rekao je.

"Nemojmo se sramotiti poništavanjem natječaja"

Za kraj je pozvao da se oko projekta spuste tenzije i da se pobjedničko rješenje pokuša unaprijediti umjesto da se poseže za radikalnim potezima.

"Stanimo na loptu. Imamo dobar, zapravo prilično dobar rezultat natječaja i hajdemo vidjeti kako ga možemo unaprijediti. Nemojmo se sramotiti brutalnim potezima poput poništenja bez da u najmanju ruku iscrpimo sve mogućnosti.

Hajdemo pokušati pokazati da nismo Balkan u onom najgorem smislu te riječi, nego da smo dio Europe i kulture za koju volimo misliti da je imamo. Imamo je, samo je trebamo pokazati", zaključio je Damir Ljutić.