Goran Aleksić, kao koordinator Udruge Franak, za Index je napisao In memoriam preminulom predsjedniku Vrhovnog suda Radovanu Dobroniću.

Radovan Dobronić bio je čovjek čije ime i prezime točno ocrtavaju njegovu ličnost. Radovali smo mu se jer je bio prije svega dobar čovjek. Bio je potpuno posvećen pravu i pravdi, i već teško bolestan nije se dvoumio prihvatiti dužnost predsjednika Vrhovnog suda RH.

Karijera mu je obilježena slučajem franak, taj izuzetno zahtjevni predmet on je uzeo u svoje ruke bez predomišljanja i priveo ga kraju godinu i par mjeseci nakon što je predmet određen njemu u rad. On je maestralno, pravno potpuno utemeljeno i bez ikakvih odugovlačenja presudu donio u najkraćem mogućem roku. Pokušavale su ga banke navesti na svoj mlin odugovlačenja, ali njega nisu mogle pokolebati, za razliku od njegovih kolega na Vrhovnom sudu RH koji čitavih 7 godina nakon pravomoćne kolektivne presude i dalje nisu u stanju odlučiti ujednačenim pravnim shvaćanjem o pravima potrošača koji su konvertirali CHF kredite na temelju Milanovićeva zakona, unatoč tomu što 95% njihovih kolega na nižim sudovima nemaju nikakvih dvojbi oko toga – potpuno im je jasno da su banke zadržale nakon konverzije ogroman novac koji im ne pripada i koji se jednostavno mora u sudskim postupcima presuditi potrošačima.

Sjećanje na borbu protiv nepravde

Sjećam se dobro onoga dana kada smo mi aktivisti prispjeli na Trgovački sud u Zagrebu na čitanje prvostupanjske presude lopovskim bankama u slučaju franak. Svi smo bili presretni, mada smo znali da nije kraj našim nevoljama, i uistinu nije bio kraj, jer je Visoki trgovački sud tek 5 godina nakon Radovanove presude konačno odlučio da su potrošači opljačkani i da su banke svjesno i namjerno uvalile potrošačima nepoštene kredite.

Nažalost, Radovan nije dočekao završetak procesa koji je započeo, a njegova pravna uvjerenja u svemu tome bila su nedvojbeno jasna, iznosio ih je često prije nego što je postao predsjednikom Vrhovnog suda, a nakon što je imenovan, više nije izlazio u javnost sa svojim stavovima, što je potpuno normalno s obzirom na to kakvu dužnost je preuzeo.

Naslijeđe pravičnosti i humanosti

Sudac Radovan Dobronić za mene je najveći hrvatski čovjek 21. stoljeća, nepokolebljiv u svojem predanom radu za pravo i pravdu, nepokolebljiv u borbi protiv financijskih okupatora banaka legalnim putem. Da je takvih ljudi više u pravosudnom sustavu, iz Hrvatske bi odlazilo jako malo ljudi, korupcije bi bilo daleko manje i svi bismo bili sigurni u pravni poredak koji je u ovom trenutku teško bolestan od sudske sporosti, neodlučnosti i arbitrarnosti.

Nažalost, bolest ga je zaustavila u njegovoj misiji na putu prema pravednijem i boljem pravosudnom sustavu.

Nikada ga neću zaboraviti i mogu reći da sam obogaćen poznavanjem toga iznimnog pravnika i humanista.