NADBISKUPICA Canterburyja Sarah Mullally ispričala se za ulogu Anglikanske crkve u praksama prisilnog posvajanja u desetljećima nakon Drugog svjetskog rata, kada je otprilike 185.000 djece oduzeto neudanim majkama diljem Engleske i Walesa.

"Duboko žalimo zbog boli, traume i stigme koje su doživjeli, i još uvijek nose, mnogi ljudi zbog povijesnih praksi posvajanja u domovima povezanim s Anglikanskom crkvom", priopćila je Mullally.

Od vlade se također očekuje isprika u ime države za tu praksu. Druge zemlje, uključujući Irsku i Australiju, objavile su slične isprike posljednjih godina.

"Nemate se čega sramiti. Naprotiv, nas je duboko sram"

Crkva je bila značajan pružatelj domova za majke i djecu, potencijalno više od 200 u povijesti, pokazalo je njezino istraživanje objavljeno danas, koje se odnosi na razdoblje između 1949. i 1976. Društveni sustavi i strukture u to vrijeme "izuzetno su otežavali neudanim ženama s djecom da žive samostalno", stoji u crkvenom izvješću.

"Danas govorimo svakom od vas: sramota koju ste bili prisiljeni osjećati bila je pogrešna. Nemate se čega sramiti. Naprotiv, nas je duboko sram što se to dogodilo ljudima u skrbi kršćanskih zajednica", rekla je Mullally.

Mullally je ustoličena u ožujku ove godine kao prva nadbiskupica Canterburyja, preuzimajući ulogu duhovne predvodnice 85 milijuna anglikanaca diljem svijeta.