CRNA Gora možda neće stići prevesti cjelokupno zakonodavstvo Europske unije do planiranog ulaska u članstvo. Zbog toga Europska komisija razmatra privremena izuzeća, a jedna od opcija je da Crna Gora koristi neki od postojećih službenih jezika EU-a, pri čemu se hrvatski nameće kao najočitiji izbor, piše Euronews.

Crna Gora planira postati 28. članica EU-a do 2028. godine, no prije toga mora preuzeti i prevesti pravnu stečevinu Unije, koja obuhvaća desetke tisuća zakonskih akata. U Bruxellesu raste sumnja da taj posao neće biti gotov na vrijeme. Iako Podgorica uvjerava da je uložila znatna sredstva i da će ispuniti rokove, dužnosnici EU-a potvrdili su da je Komisija počela pripremati rezervne planove.

Dodatni razlog za to je zabrinutost koju je izrazila Hrvatska zbog kvalitete dijela prevedenih tekstova. Zagreb i Podgorica imaju i bilateralni spor koji bi mogao usporiti pristupni proces. Opseg posla je golem, jer se od ulaska Hrvatske 2013. godine zakonodavstvo EU-a gotovo udvostručilo.

Hrvatski kao rješenje

Zemlje kandidatkinje dužne su same prevesti sve zakone na svoj budući službeni jezik, a institucije EU-a tek na kraju provode završnu provjeru. Pregovarački okvir s EU-om jasno nalaže da Crna Gora mora "na vrijeme prije pristupanja osigurati prijevode pravne stečevine" i osposobiti dovoljan broj prevoditelja i tumača. Iz Komisije su poručili da su u redovitom kontaktu s Crnom Gorom i da prate napredak.

Komisija stoga procjenjuje nekoliko opcija za moguće izuzeće. Jedna od njih je da se Crnoj Gori dopusti da privremeno koristi drugi službeni jezik EU-a dok ne dovrši sve prijevode. Odluka o kojem bi se jeziku radilo bila bi na Podgorici, no hrvatski je najizgledniji kandidat. To je jedini službeni jezik EU-a koji govornici crnogorskog u potpunosti razumiju.

Ipak, takvo rješenje moglo bi biti politički osjetljivo. Podgorica se godinama zalagala za međunarodno priznanje crnogorskog jezika.

Raniji primjeri Malte i Irske

Privremena jezična izuzeća u EU nisu novost. Prvi takav primjer je Malta, koja zbog manjka prevoditelja nakon ulaska 2004. nije morala tri godine prevoditi sve akte na malteški. Obvezala se da će zaostatke nadoknaditi do kraja 2008. godine.

Slučaj Irske je drukčiji. Izuzeće je uvedeno desetljećima nakon ulaska u EU, kada je irski postao punopravni službeni jezik, pa je obveza prevođenja svih akata privremeno ukinuta.