MLADENU LEOVCU, bivšem zamjeniku zapovjednika specijalne jedinice policije u Vinkovcima, koji je u Domovinskom ratu prošao sva ratišta, bio triput ranjavan da bi na kraju na šest mjeseci završio u srpskim logorima, država je s kamatama pod prijetnjom ovrhe naplatila više od 30,000 kuna jer njegovi roditelji, poljoprivrednici, u periodu od 1995. do 2000. nisu uplaćivali obvezno zdravstveno osiguranje seljaka.

Da stvar bude još gora, Leovčevi roditelji bili su prijavljeni kao socijalni slučajevi budući da su njihov jedini izvor prihoda, oranicu u selu Jarmine, okupirali srpski agresori te ju minirali.

Oranicu je 2000. godine razminirao sam Mladen Leovac uz pomoć svojih suboraca, nakon čega se njiva mogla ponovo obrađivati. Prvi račun koji je obitelji Leovac ispostavio HZZO odnosio se na period od 1990. do 2000., a nakon Leovčeve žalbe zbog zastare su otpisani dugovi do 1995. No, na glavnicu od oko 9,000 tisuća kuna prispjele su kamate u iznosu od nevjerojatnih 21,000 kuna, pa je tako Leovac pod prijetnjom ovrhe bio prisiljen uplatiti više od 30,000 kuna u državni proračun.

"Platio sam samo zato što moj pokojni otac nikad u životu nije ostao nikom dužan ni novčića. Bio je častan čovjek, a sad ga pokušavaju prikazati kao lopova. Ja sam njegov sin i na sebe sam preuzeo njegove dugove." – kazao je Mladen Leovac u telefonskom razgovoru za Index.

Leovac se dobrovoljno javio u policiju 21. ožujka 1991, prošao je sva ratišta, ranjen je metkom u glavu, drugom metkom u pluća nekoliko centimetara ispod srca, dobio je nekoliko gelera u glavu, koljeno i ruku, da bi na kraju zadobio rane na trbuhu i stražnjici od komadića eksplodirane bombe. Po završetku rata proveo je šest mjeseci u srpskim logorima u Stajićevu i Sremskom Mitrovici.

Državu, dakle, ne zanimaju okolnosti zbog kojih slavonski poljoprivrednici, koji u periodu od 1995. do 2000. nisu imali od čega živjeti, nisu mogli uplaćivati obvezno zdravstveno osiguranje. Oranicu je bilo nemoguće obrađivati jer je za vrijeme okupacije minirale srpske snage, a u Leovčevom je selu, Jarminama, poginulo više ljudi jer su pokušavali orati minirane njive.

Selo Jarmine je s tri strane okruženo srpskim selima, u ratu je čuvalo direktan prilaz Vinkovcima, pa je zbog svoje pozicije bilo pod stalnim granatiranjem srpskih snaga. Unatoč nezavidnoj poziciji, Jarmine nikad nisu pale u srpske ruke zbog junačkog otpora mještana, kojih je 50-tak poginulo na bojištima širom Hrvatske. Selo je u ratu potpuno razoreno, ali zbog nepoznatih razloga nikad nije uvršteno u popis područja od posebne državne skrbi.

Porušenu kuću Leovčevih nije sanirala država, nego pokojni Marko Leovac, Mladenov otac, jer je smatrao da u državi ima prečih stvari za plaćanje, te nikad nije od države tražio niti kune pomoći za saniranje kuće, na što je imao pravo.

"Unatoč svemu, HZZO mu nije otpisao ni kune osim dijela koji je otišao u pravnu zastaru, kao ni većini mještana sela bez obzira na ulogu sela i njegovih mještana u ratu, ali su zato otpisani milijuni kuna duga bankama, brodogradilištima i raznim šah-mat privatiziranim tvtkama." – kazao nam je ogorčeni logoraš, pa dodao kako on nije jedini u Jarminama s istim problemom.

Ne postavljamo pitanje je li postupak države u Leovčevom slučaju pravno ispravan, ali je bez sumnje apsolutno nemoralan i licemjeran, naročito uzme li se u obzir da se aktualna vlast kune u zaštitu branitelja i zatočenika srpskih logora, a u isto vrijeme se neprofitabilnim državnim tvrtkama opraštaju milijunski dugovi, a posebice ako su čelnici istih u dobrim odnosima s vrhom vlasti.

Neven Barković