Gospić je naš dom: Razmatraju obradu otpada u gradu, a još nema svih odgovora
ZNANSTVENI savjet za sanaciju otpada u Gospiću razmatra četiri moguća rješenja za nezakonito odloženi otpad u Bilajskoj ulici, a dvije opcije zasad se smatraju najizvedivijima. Jedna predviđa iskopavanje cjelokupnog otpada i odvoz iz Hrvatske, dok bi se prema drugoj otpad obrađivao i razvrstavao na samoj lokaciji u Gospiću.
Na najavljene opcije reagirala je lokalna inicijativa Gospić je naš dom, koja upozorava da i dalje nema odgovora na niz ključnih pitanja o sanaciji te traži jasne informacije o tome što svako od mogućih rješenja znači za stanovnike i okoliš.
Dvije opcije za 33.000 tona otpada
Predsjednik Znanstvenog savjeta i rektor zagrebačkog Sveučilišta Stjepan Lakušić nakon trosatne sjednice rekao je da su analizirali plan sanacije Ministarstva zaštite okoliša. Savjet razmatra četiri metode, a dvije su se zasad pokazale kao najizvedivije.
Prva je iskopavanje cjelokupnog otpada i njegov odvoz iz Hrvatske na termičku obradu ili zbrinjavanje u neku od europskih zemalja. Otpad bi se prevozio u hermetički zatvorenim kontejnerima, cestom, željeznicom ili eventualno brodom.
Druga opcija predviđa obradu otpada na samoj lokaciji u Gospiću. Na zatvorenim platformama razdvajali bi se zemlja, kamen i drugi neopasni materijali od opasnog otpada, koji bi se potom odvozio na odgovarajuću lokaciju.
"Ta metoda je, vremenski gledano, vjerojatno najbrža opcija", rekao je Lakušić za N1.
Gospić je naš dom traži odgovore
Iz inicijative Gospić je naš dom upozoravaju da se o rješenjima govori dok još nije poznato ni koliko se točno opasnog otpada nalazi na lokaciji. Lakušić je i sam potvrdio da još nije utvrđen omjer opasnog i neopasnog otpada.
"Još uvijek nije detektirano u kojem postotku imamo opasni, a u kojem neopasni otpad", rekao je.
Procjenjuje se da je na području bivšeg kompleksa PPK Velebit zakopano između 32 i 33 tisuće tona materijala, no riječ je o preliminarnim podacima jer su u ukupnu količinu uključeni zemlja, kamen, plastika i drugi materijali.
Inicijativa zato postavlja pitanje na temelju kojih se podataka uopće odlučuje o načinu sanacije te zašto cementare koje je Vlada angažirala traže vlastite analize otpada ako službene analize već postoje.
Što će se dogoditi s otpadom koji ostane u Gospiću?
Posebno je pitanje što bi druga opcija, obrada otpada na lokaciji, konkretno značila za Gospić. Prema tom scenariju, sav bi se materijal iskopao i razvrstavao na zatvorenim platformama, a tek bi se opasni dio odvozio na drugu lokaciju.
Transport bi i tada predstavljao problem. Kamioni bi se nakon svakog izlaska morali prati kako se potencijalno onečišćenje ne bi širilo javnim prometnicama.
S druge strane, kod potpunog odvoza otpada iz Hrvatske trebalo bi organizirati prijevoz desetaka tisuća tona materijala. Lakušić kao jednu od mogućnosti navodi željeznicu, a spominje se i prijevoz do luke te dalje brodom. Konačna odluka o tome koja će se metoda primijeniti još nije donesena.
Pitaju i što je s "crnim brdom"
Iz inicijative upozoravaju i na privremeno prekrivanje zakopanog otpada, koje bi trebalo spriječiti ulazak oborinskih voda. "Prekrivanjem postižemo da voda iz atmosferilija ne ulazi u nepravilno odloženi otpad", objasnio je Lakušić.
No Gospić je naš dom pita tko je izradio kriterije za tehničku dokumentaciju tog zahvata, je li potvrđeno da predviđena folija može spriječiti prolazak štetnih tvari te je li pri izradi plana uzeto u obzir djelovanje podzemnih voda.
Traže i odgovor znači li najavljeno prekrivanje takozvanog crnog brda da je propao i treći natječaj za uklanjanje oko 4500 tona rasutog opasnog otpada.
Savjet će prijedloge poslati Vladi
Znanstveni savjet konačno rješenje još nije odabrao. Lakušić kaže da će odluka ovisiti o preciznijim podacima o sastavu otpada, mogućnostima njegova zbrinjavanja, vremenu potrebnom za provedbu pojedine metode i cijeni.
Savjet će nakon završene analize svoje zaključke i prijedloge dostaviti Vladi. Iz inicijative Gospić je naš dom, međutim, upozoravaju da su neka od ključnih pitanja trebala biti riješena prije nego što se došlo do faze biranja između mogućih metoda sanacije.