DANA 5. kolovoza 1305. završio je višegodišnji lov na Williama Wallacea, najpoznatijeg vođu škotskog otpora protiv engleske vlasti. Nakon godina skrivanja i gerilskog ratovanja, Wallace je uhvaćen kod Robroystona pokraj Glasgowa, a njegov pad označio je kraj jednog od najvažnijih poglavlja Prvog rata za škotsku neovisnost.

Iako je vojno poražen nekoliko godina ranije, Wallace je ostao simbol otpora. Engleski kralj Eduard I., poznat kao "Čekić Škota", smatrao ga je najopasnijim neprijateljem i godinama je ulagao velike napore da ga pronađe.

Od običnog plemića do vođe pobune

Wallace se prvi put istaknuo 1297. godine kada je poveo pobunu protiv engleske okupacije. Ubrzo je zajedno s Andrewom Morayem izvojevao veliku pobjedu u Bitci kod Stirlinškog mosta, u kojoj je brojčano slabija škotska vojska teško porazila Engleze.

Ta pobjeda pretvorila ga je u nacionalnog junaka. Proglašen je Čuvarom Škotske (Guardian of Scotland) i neko je vrijeme upravljao zemljom u ime svrgnutog kralja Johna Balliola. Međutim, već sljedeće godine Wallace je poražen u Bitci kod Falkirka, nakon čega se povukao iz javnosti. Iako više nije zapovijedao velikim vojskama, nastavio je pružati otpor i odbijao priznati englesku vlast.

Izdaja škotskog viteza

Prema najprihvaćenijem povijesnom tumačenju, Wallace je uhvaćen zahvaljujući izdaji. Zarobio ga je škotski vitez John de Menteith, koji je bio odan engleskom kralju Eduardu I. Wallace je potom predan engleskim vojnicima i pod jakom pratnjom odveden u London.

Njegovo uhićenje izazvalo je veliko zadovoljstvo na engleskom dvoru jer je riječ bila o čovjeku koji je gotovo osam godina uspijevao izmicati jednoj od najmoćnijih srednjovjekovnih država u Europi.

Suđenje s unaprijed poznatim ishodom

Wallaceu je u Londonu suđeno za veleizdaju i ratne zločine. Na optužbu za izdaju odgovorio je riječima koje su ostale zapisane u povijesti: nije mogao biti izdajnik kralja Eduarda jer mu nikada nije prisegnuo na vjernost.

Obrana nije imala nikakvu težinu. Presuda je bila unaprijed određena, a Wallace je proglašen krivim. Tri tjedna nakon zarobljavanja, 23. kolovoza 1305., pogubljen je jednom od najokrutnijih kazni tadašnjeg engleskog prava - obješen je, a zatim podvrgnut postupku poznatom kao "hanged, drawn and quartered". Njegovo tijelo raskomadano je, a dijelovi su poslani u različite gradove kao upozorenje svima koji bi pomislili podići pobunu protiv engleske krune.

Čovjek koji je postao simbol škotske slobode

Iako nije doživio neovisnost svoje zemlje, Wallaceova smrt nije ugasila škotski otpor. Već nekoliko godina kasnije Robert Bruce nastavio je borbu i 1314. odnio veliku pobjedu kod Bannockburna, koja je otvorila put konačnom priznanju škotske neovisnosti.

William Wallace tijekom stoljeća prerastao je iz povijesne osobe u nacionalni simbol. Njegov je život nadahnuo brojne knjige, pjesme i legende, a svjetsku je slavu stekao zahvaljujući filmu Braveheart iz 1995. godine. Iako film sadrži brojne povijesne netočnosti, upravo je on Wallacea predstavio milijunima ljudi kao oličenje borbe za slobodu.

Danas se u Škotskoj smatra jednim od najvećih nacionalnih heroja, a njegov spomenik iznad Stirlinga i dalje podsjeća na čovjeka čije je uhićenje označilo kraj jedne pobune, ali ne i kraja škotske težnje za neovisnošću.