Bitka kod Morgartena
DANA 15. studenoga 1315. godine u planinskom području današnje središnje Švicarske odigrala se bitka koja će postati jedan od najvažnijih događaja u švicarskoj nacionalnoj povijesti. Kod Morgartena, nedaleko od jezera Ägeri, lokalni borci porazili su vojsku austrijskog vojvode Leopolda I. Habsburškog. Bio je to sukob u kojem su poznavanje terena i iznenađenje prevagnuli nad vojnom nadmoći protivnika.
Bitka kod Morgartena kasnije je postala simbol švicarske borbe za slobodu i neovisnost. No stvarni događaji bili su složeniji od legende o hrabrim seljacima koji su ustali protiv moćnih feudalnih gospodara.
Zašto su Habsburgovci željeli pokoriti švicarske doline?
Početkom 14. stoljeća područje današnje Švicarske bilo je dio Svetog Rimskog Carstva. Ondje još nije postojala jedinstvena švicarska država, nego niz gradova, dolina i teritorija s različitim stupnjevima samouprave.
Posebno su se isticale zajednice Uri, Schwyz i Unterwalden, koje su nastojale očuvati svoje povlastice i ograničiti utjecaj okolnih velikaša. Njihovi interesi sve su se češće sukobljavali s ambicijama Habsburgovaca, jedne od najmoćnijih europskih dinastija.
Dodatne napetosti izazivao je dugogodišnji spor stanovnika Schwyza s benediktinskim samostanom Einsiedeln oko zemljišta i prava na iskorištavanje okolnih područja. Sukob je eskalirao kada su ljudi iz Schwyza početkom 1314. napali samostan.
Habsburgovci su u tome vidjeli i priliku za učvršćivanje svojeg utjecaja u regiji. Austrijski vojvoda Leopold I., brat habsburškog pretendenta na njemačko prijestolje Fridrika Lijepog, poveo je 1315. vojsku prema području Schwyza.
Zasjeda u uskom planinskom prolazu
Prema tradicionalnom prikazu bitke, habsburška vojska kretala se uskim putem uz jezero Ägeri. U njezinim redovima bili su oklopljeni konjanici i pješaci, a Leopold je računao na vojnu nadmoć svojih snaga.
No teren je pogodovao braniteljima. Put je prolazio između strmih padina i močvarnog zemljišta, što je ograničavalo kretanje velike vojske, posebno konjice.
Borci iz Schwyza iskoristili su tu prednost i iznenada napali habsburške snage. Prema kasnijim kronikama, sa strmih padina bacali su kamenje i drvene trupce, a zatim jurišali na protivnike koristeći koplja i drugo hladno oružje.
Habsburška konjica u takvim uvjetima nije mogla iskoristiti svoje glavne prednosti. Uski prostor otežavao je manevriranje, a iznenadni napad izazvao je pomutnju među vojnicima.
Habsburške snage bile su potučene i prisiljene na povlačenje. Sam vojvoda Leopold uspio je pobjeći.
Ipak, povjesničari upozoravaju da detaljan tijek bitke nije moguće pouzdano rekonstruirati. Nije poznat točan broj sudionika, a neizvjesna je i precizna lokacija sukoba. Priče o kamenju i trupcima pripadaju tradicionalnom prikazu bitke, ali nisu nedvojbeno potvrđene suvremenim izvorima.
Pobjeda koja je učvrstila savez švicarskih zajednica
Iako razmjeri bitke ostaju predmet rasprava, njezine političke posljedice bile su važne.
Već 9. prosinca 1315. predstavnici zajednica Uri, Schwyz i Unterwalden sklopili su savez poznat kao Pakt iz Brunnena. Njime su potvrdili međusobnu suradnju i ojačali zajednički otpor vanjskim pritiscima.
Bio je to važan korak u razvoju Stare švicarske konfederacije, koja će se tijekom sljedećih stoljeća postupno širiti. Pridruživali su joj se novi gradovi i područja, među kojima Luzern, Zürich i Bern.
No pobjeda kod Morgartena nije značila trenutačnu švicarsku neovisnost. Habsburgovci su i dalje zadržali znatnu moć u regiji, a sukobi između njih i švicarskih saveznika nastavili su se još desetljećima.
Koliko je priča o Morgartenu zapravo istinita?
Bitka kod Morgartena tijekom stoljeća prerasla je u nacionalni mit. Švicarske kronike i kasniji umjetnički prikazi opisivali su je kao veličanstvenu pobjedu običnih ljudi nad feudalnom silom.
Takva je interpretacija postala osobito popularna u 19. stoljeću, kada se oblikovao moderni švicarski nacionalni identitet. Morgarten je tada prikazivan kao dokaz da se sloboda može obraniti zajedništvom, hrabrošću i odlučnošću.
Međutim, najpoznatiji opisi bitke nastali su desetljećima, pa i stoljećima nakon samog događaja. Jedan od najranijih opširnijih prikaza ostavio je kroničar Johannes iz Winterthura, ali i njegov tekst sadrži elemente koji otežavaju razdvajanje povijesnih činjenica od književnog prikaza.
Suvremeni povjesničari zato opreznije pristupaju tvrdnjama o golemim habsburškim vojskama i spektakularnoj zasjedi. Ne osporavaju važnost sukoba, ali upozoravaju da je njegovo kasnije simboličko značenje možda znatno nadmašilo stvarne vojne razmjere.
Morgarten tako nije bio trenutak u kojem je nastala neovisna Švicarska. Bio je jedan od događaja u dugom procesu tijekom kojeg su zajednice središnjih Alpa postupno gradile političku i vojnu samostalnost.
Upravo zato bitka, više od sedam stoljeća poslije, zauzima posebno mjesto u švicarskoj povijesti. Ona istodobno govori o stvarnim srednjovjekovnim sukobima i o načinu na koji narodi od događaja iz prošlosti stvaraju priče o vlastitom nastanku.