LJEKARNE imaju najmanju zaradu na receptnim lijekovima. Zarađuju većinom na ostalim stvarima, a to bi bili bezreceptni lijekovi, medicinski proizvodi, dodaci prehrani, kozmetika, cipele i tako to. Pa se tako zbog novca dogodi i da se u ljekarne uvuče profitabilna pseudoznanost.

Primjerice, neke ljekarne nude vam bajku u kojoj uzmete u ruku senzor i za nekoliko minuta doznate da vam nedostaje vitamina, minerala, koenzima Q10, da vam jetra nije u najboljem stanju i svašta nešto još o svome zdravlju. Bez vađenja krvi, bez laboratorija. Kažu vam da je to brzo, jednostavno i neinvazivno. Naoko zvuči izvrsno. Nažalost, nije znanstveno utemeljeno.

Konkretno, u pojedinim hrvatskim ljekarnama nude se takva mjerenja vitaminsko-mineralnog statusa uređajem koji se naziva kvantni magnetski rezonantni analizator (engl. Quantum Resonance Magnetic Analyzer).

Naziv je impresivan - kvantno, rezonancija, magnetsko, analizator. Četiri riječi koje zvuče kao da je uređaj upravo stigao iz ozbiljnog znanstvenog laboratorija. Međutim, za tvrdnju da takav uređaj može pouzdano utvrditi razine vitamina i minerala ili bilo čega u ljudskom organizmu nema znanstvenih dokaza.

Što vam nudi iscjelitelj/savjetnik

Analize tim uređajem nude se i izvan ljekarni. Na internetskim stranicama koje nude takva mjerenja kvantno-magnetski analizator opisuje se kao najnovije tehnološko dostignuće koje objedinjuje medicinu, elektrotehnologiju i bioinformatiku. Navodno je to čudo izvorno razvijeno za testiranje astronauta i vojnih pilota. Tvrdi se da taj senzor koji čovjek drži u ruci bilježi slabo magnetsko polje tijela i analizira stotine pokazatelja zdravstvenog stanja.

Navodno može otkriti nedostatak vitamina i minerala, prisutnost teških metala, probleme sa srcem, jetrom, plućima, kostima i drugim organima, pa čak i ADHD kod djece. Pritom se spominje točnost do 85%, uz tvrdnju da je uređaj razvijen na temelju stotina tisuća kliničkih slučajeva. Nakon analize, kažu, slijedi razgovor s "iscjeliteljem/savjetnikom", koji detaljno prolazi stavke analiza i konačno daje savjete i upute.

A što kaže znanost?

U stvarnom svijetu medicine utemeljene na znanstvenim dokazima, mjerenjem vitamina, minerala i brojnih drugih pokazatelja zdravstvenog stanja bave se medicinska biokemija i laboratorijska dijagnostika. Za procjenu stanja pojedinih organa potrebne su i druge medicinske pretrage. U ovom trenutku nema znanstvenih dokaza da sve to može zamijeniti uređaj koji navodno očitava zdravstveno stanje čovjeka dok se nekoliko minuta drži senzor u ruci.

Za medicinski dijagnostički postupak nije dovoljno da nešto izgleda tehnološki napredno. Potrebno je pokazati da doista mjeri ono što tvrdi da mjeri.

Neinvazivno ne znači pouzdano

U reklamiranju tog analizatora osobito se naglašava da su takva mjerenja neinvazivna. To zvuči kao velika prednost. I jest prednost kada je metoda pouzdana. Riječ neinvazivno u medicini znači da ne moramo bosti ili rezati čovjeka da bismo nešto izmjerili. Ali to nam ništa ne govori o točnosti mjerenja.

Naravno, postoje u medicini i znanstveno utemeljene neinvazivne pretrage. Primjerice, obična vaga kojom mjerimo tjelesnu masu je neinvazivna. Zatim, elektrokardiograf (EKG uređaj) pouzdano bilježi električnu aktivnost srca pomoću elektroda postavljenih na kožu. Kad trebate mjeriti električnu aktivnost mozga, onda vam na glavu stave brojne elektrode i naprave elektroencefalogram (EEG). Pa iako pritom izgledate kao vanzemaljac, znanstveno je dobro dokazano da se tom metodom može bilježiti električna aktivnost mozga.

Dakle, problem tog analizatora nije u tome što se mjerenje obavlja bez igle. Problem je što nam netko pokušava prodati informaciju koju takav uređaj nije dokazano sposoban pružiti.

Dokazivanje da je pretraga pouzdana

Svi bismo mi bili sretni da se sve medicinske pretrage mogu napraviti držanjem nekog senzora u ruci, kao u Zvjezdanim stazama. Ja prva. Ne uživam ni ja kad mi netko zabada igle u tijelo.

Međutim, medicinska dijagnostika ne počiva samo na izrazima koji zvuče znanstveno. Ako netko tvrdi da je razvio novu metodu mjerenja, na njemu je da znanstvenim metodama dokaže da je ta metoda pouzdana. Ti rezultati se zatim objavljuju u znanstvenim časopisima, gdje ih prije objave recenziraju stručnjaci iz tog područja. Za te neinvazivne analizatore nema znanstvenih dokaza da djeluju kako se predstavljaju.

Promotori tih metoda mjerenja ograđuju se da to nije službeno mjerenje nego samo služi kao povod za razgovor o zdravlju. Naravno. Tako to ide. Najprije vam uređaj pronađe zdravstveni problem, a zatim se na istom mjestu ponudi proizvod kojim biste taj problem trebali riješiti. Taj proizvod, naravno, nije džabe.

Pogrešan nalaz nije bezazlena stvar

Netko će možda reći da je to samo malo mjerenja i savjetovanja. Pa što ako uređaj nije savršen? Problem je što možete dobiti lažno pozitivan i lažno negativan nalaz. Odnosno, uređaj može pronaći problem kojeg nema ili propustiti zabilježiti problem koji postoji.

Ako vam uređaj pogrešno kaže da imate manjak željeza, možda ćete početi uzimati pripravke željeza koji vam ne trebaju. A višak željeza nije bezopasan. Isto vrijedi za niz drugih vitamina i minerala. Tu više ne znači bolje. Dapače, može značiti gore. S druge strane, ako vam uređaj kaže da je sve u redu, a zapravo imate zdravstveni problem, možete odgoditi potrebnu dijagnostiku i liječenje.

Zašto je posebno problematično kad se to događa u ljekarni?

Kad se takva pseudoznanstvena usluga nudi u ljekarni, priča je osobito opasna. Naime, ljekarne su zdravstvene ustanove. U njima rade magistri farmacije, zdravstveni radnici koji su završili pet godina zahtjevnog sveučilišnog obrazovanja. Građani im vjeruju. I trebaju im vjerovati kada dobivaju stručne savjete utemeljene na znanstvenim dokazima.

No zbog toga ljekarne imaju posebnu odgovornost. Kupac može sasvim razumno pretpostaviti da nešto što se nudi u ljekarni ima znanstvenu podlogu. Jer to je mjesto na kojem se dobivaju lijekovi, kojima se dolazak na tržište odobrava na temelju znanstvenih dokaza.

Nažalost, kako pokazuje primjer kvantnog analizatora, ljekarne nisu nužno mjesta u kojima caruje isključivo medicina utemeljena na dokazima.

A nisu ni mjesta gdje se nalaze samo lijekovi. Osim ako živite ispod nekog kamena, svi znate kako danas ljekarne izgledaju; na najvidljivijim policama imamo kreme protiv bora, kolagen za pomlađivanje i preparate za jačanje imuniteta (koji vam ne trebaju). I tako se ljekarna polako pretvara u skupu trgovinu suplemenata i parfumeriju u kojoj se usput izdaju i lijekovi.

Posebno mi je žao magistara farmacije koji rade u takvim ljekarnama. Mnogi su ogorčeni jer se oko njih događaju takve stvari. Neki su zbog toga otišli na druga radna mjesta ili potpuno promijenili profesiju. Zdravstveni radnik ne bi smio biti doveden u situaciju da svojim profesionalnim autoritetom daje vjerodostojnost nečemu što nije znanstveno utemeljeno.

Ne možemo očekivati od ljekarnika da štite zdravlje građana, a istodobno ih pretvarati u kulisu za prodaju pseudoznanstvenih usluga.

Tko ovo dopušta?

Kako je moguće da se pseudoznanstvena mjerenja provode u ljekarnama? Ne znam je li problem u tome što nadležni ne znaju što se događa, što ih nije briga ili što nitko ne želi dirati u nečiji unosan posao. Ali nijedno od tih objašnjenja nije prihvatljivo.

Ljekarne su zdravstvene ustanove, a ne sajmovi alternativne medicine. Građani imaju pravo očekivati da se u njima nude zdravstvene usluge koje imaju znanstvene temelje. Pa bi bilo zanimljivo čuti što na ovu temu misle poduzeti nadležna tijela i stručne organizacije.

Zaobiđite takve ljekarne u širokom luku

Dok čekamo da nadležni nešto poduzmu, građani se očito moraju sami štititi od ovakvih ponuda. Ako vam u ljekarni ponude da držanjem senzora u ruci doznate sve o svojim vitaminima, mineralima, jetri i ostalim organima, zahvalite i otiđite u drugu ljekarnu. Nemojte podržavati pseudoznanost.

A ako vam baš nedostaje kvantne fizike u životu, pročitajte neku dobru knjigu o njoj. Evo, meni još nijedna knjiga nije dijagnosticirala manjak željeza ili koenzima Q10.

**Prof. dr. sc. Livia Puljak, dr. med. redovita je profesorica u trajnom izboru na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Voditeljica je Centra za medicinu utemeljenu na dokazima. Utemeljila je hrvatski ogranak ugledne, neovisne svjetske organizacije Cochrane posvećene promociji medicine utemeljene na dokazima, koja joj je 2017. i 2020. dodijelila nagrade. Autorica je više od 300 znanstvenih radova objavljenih u svjetskim časopisima. Uvrštena je već godinama među 1% najutjecajnijih znanstvenika u svijetu prema neovisnoj listi koju izrađuju znanstvenici američkog Sveučilišta Stanford. Uz znanstveni rad posvećena je popularizaciji znanosti, i promicanju znanstvene i zdravstvene pismenosti. Želi potaknuti kritičko razmišljanje kako bi se građani suprotstavili dezinformacijama i pseudoznanosti.