U NJEMAČKOJ se ovih dana odlučuje o tome hoće li incest biti i dalje kažnjiv, i to na slučaju brata i sestre koji imaju četvero djece. Dosad je incest bio nelegalan i kažnjiv zatvorskom kaznom.

Patrick S. i Susan K. nisu se poznavali do Patrickove 23. i Susanine 16. godine.  Dolaze iz problematične obitelji, iz koje je Patrick s tri godine završio u posvojiteljskoj obitelji. Kad je Patrick ponovno potražio svoju obitelj, od petero djece samo je Susan bila živa. Na početku je odnos brata i sestre bio platonski, no kasnije je prerastao u nešto više. Susan je u 16. godini prvi put zatrudnjela.

Socijalna radnica posumnjala je da je brat otac djeteta i od tada, točnije od 2001., traje sudski progon nad bratom i sestrom. Patrick je odradio već dvije zatvorske kazne, a Susan je stavljena pod nadzor socijalne službe. Ipak za to vrijeme dobili su još troje djece. Prva dva djeteta imaju lakša tjelesna i umna oštećenja i oba su im oduzeta. Treće dijete je imalo srčanih problema, ali je nakon operacije potpuno zdravo. Četvrto dijete je potpuno zdravo.

Nijemci po prvi put razbijaju tabu incesta na Vrhovnom sudu

Zakon o kažnjavanju incesta u Njemačkoj je donesen 1973., a ovo je prvi slučaj koji je došao do Vrhovnog suda koji će odlučivati o daljnjoj sudskoj praksi. Njemački slučaj ponovno je povukao priče o incestu kao tabuu, skrivanom, ali ipak uvijek prisutnom te mogućnosti da se njegov zakonski status promijeni diljem Europe.

Švedska je jedina država u Europi koja dopušta brak osobama koje imaju iste roditelje. Prema antropologu Leviju Straussu tabu incesta je bio pokretačka snaga ljudskog roda, koja je tjerala muškarce da traže ženu izvan obitelji. Na taj način bi se povezivali zaraćeni klanovi i skupine, a društvo je prosperiralo.

Ako je vjerovati Sigmundu Freudu, svi bi mi rado spavali sa svojim obiteljskim srodnicima, ali je društvo mehanizmima tabua duboko zatrlo tu mračnu želju. S druge strane, finski antropolog Edward Westermarc u svom istraživanju, rađenom u Izraelu, pokazao je da bliska povezanost u djetinstvu, poput one između braće i sestra, stvara međusobnu seksualnu averziju.

Tu dolazi do fenomena genetske seksualne privlačnosti odnosno braće i sestara koji nisu živjeli skupa i koji su nakon godina razdvojenosti stupili u incestuozan odnos. U takav slučaj spadaju i Patric i Susan iz Njemačke, kao i američki primjer brata i sestre, Allen i Patricie Muth, koji se nisu poznavali do odrasle dobi. Njihov slučaj je isto tako završio na Vrhovnom sudu, a oboje su odradili zatvorske kazne. 

Fizička blizina braće i sestara dok odrastaju pomaže susprezanju seksualne želje

Sudeći prema istraživanjima, moglo bi se zaključiti da fizička blizina braće i sestara dok odrastaju pomaže susprezanju seksualne želje među njima, međutim ako se srodnici rastanu i upoznaju kao odrasle osobe, to pravilo više ne vrijedi.

Djeca iz oba odnosa imaju posebne potrebe, iako se ne može definitivno dokazati da je uzrok u biološkoj sličnosti njihovih roditelja. Rezultati nekih istraživanja prema kojima potomci bliskih srodnika imaju 50 posto uvećane šanse za genetskim poremećajima, stalno je tema žestokih debata. Takva istraživanja nisu u potpunosti dokazana, a druge strane korištenje argumenata poput genetskih poremećaja daju oponentima pravo da se pitaju što je s pitanjem osoba s nasljednim bolestima koji svejedno imaju pravo na reprodukciju.

Možda će u budućnosti druge države, osim Švedske, odlučiti da nemaju pravo ulaziti u privatni život svojih građana, osim ako to nije nužno, vodeći se starom devizom o iznimnoj privlačnosti onog što je zabranjeno.

J.S.