ETO, DOŠLO je vrijeme da se začepi nos i stane u obranu don Anđelka Kaćunka. Sada već bivši kancelar Vojnog ordinarijata naprasno je prognan je iz velebnog, 35 milijuna kuna vrijednog mramornog zdanja na zagrebačkom Ksaveru, i isprašen ravno na zabačeni Velebit, u Gospićko-senjsku biskupiju. Svjetla velegrada zamijenit će ličkom mrakačom, a njegovo ispolirano medijsko blještavilo prisilno će utrnuti u neinspirativnoj ličkoj zabiti. Famozni Don Celzijus shvatit će vrlo brzo da sa Celzijusima baš i nema zafrkancije.

Eto, mnogi su zbog toga odahnuli, u prvom redu osobe istospolne orijentacije, kao i liberalna javnost koja se zgražala nad Kaćunkovim blogovima i kolumnama u Areni. Čini se da je odahnula i Katolička crkva, prvenstveno Kaćunkov šef Juraj Jezerinac, koji više nije mogao trpjeti medijske ispade svog kancelara s plaćom pukovnika. Promocija knjige Nives Celzijus Drpić prelila je čašu strpljenja, jer Jezerinac nije mogao otrpjeti da se jedno svećeničko lice našlo u okruženju, je li, starleta. On je tvrdio da je u posrnuloj djevojci preobraženoj u suprugu i majku pronašao svoju inspiraciju, a zapravo bi se moglo reći da se konačno jedan svećenik - pored svih onih koji popuju o grijehu ili ga i sami prakticiraju - spustio u bazu. U samo leglo bluda i razvrata, ne bi li ga pokušao mijenjati "iznutra". I to ga je koštalo sasvim ugodne pozicije. Za kaznu je, poput dr. Fleischmanna, poslan u vukojebinu gdje će se moći u potpunosti, bez nepotrebnih smetnji, posvetiti molitvi i kontemplaciji. Destinacija je svakako primjerena za don Kaćunka, s obzirom na njegov vrijednosni sklop: biskup Mile Bogović i njegovi vjernici činit će idealno društvo čovjeku koji je vodio harangu protiv homoseksualaca i drugih bezbožnika. Kud' će suza, neg' na oko.

Pa ipak, nije problem u tome što Don Celzijus odlazi, već u tome što drugi ostaju. U ovoj priči mogao se steći pogrešan dojam da se ovdje radi o obračunu rigidnog crkvenog vrha s jednim modernim, liberalnim svećenikom. Problem je u tome što je Juraj Jezerinac, vjerojatno u dogovoru s Kaptolom, zaključio da Don Celzijus svojim istupima predstavlja sramotu za Crkvu i da ga treba vratiti na pravi put. Odnosno u Liku. Međutim, puno veću štetu ugledu Crkve nanosili su mnogi drugi biskupi i crkveni dostojanstvenici. Kaćunko je bio, ajmo reći, neortodoksan i otkačen, često skandalozan i kontroverzan, ali takvi i još gori znali su biti njegovi pretpostavljeni. On je s Nives Celzijus balansirao na granici neukusa, napadom na gay udruge tek slijepo izvršavao naputke svoje Crkve, ali biskup Jezerinac, pa i njegov novi šef Mile Bogović, često su - čak i više od Kaćunka - poticali nesnošljivost i netoleranciju, budili nacionalističke strasti, družili se s puno suspektnijim ljudima nego što je to vulgarna starleta.

Ako se biskupi miješaju u seksualni život Hrvata, zbog čega Kaćunko ne bi imao posla s kur..., pardon, starletama? Ako Jezerinac može na misi citirati Thompsona, zašto Kaćunko ne bi polemizirao sa Severinom? Ako Kaptol može voditi križarski rat protiv homoseksualaca, zašto ga ne bi - na svoj ridikulozni način - vodio i don Kaćunko? Po čemu je on sramotniji i odbojniji od drugih?

Put mračne Like mogao se mirne duše uputiti i Juraj Jezerinac

Put mračne Like, u susret vukovima i Mili Bogoviću, mogao se mirne duše uputiti i Juraj Jezerinac. Popis njegovih ispada bez ikakve sumnje teži je do Kaćunkovih. Svakako manje smiješan. Sjetimo se samo onih 35 milijuna kuna ulupanih u velebne dvore Vojnog ordinarijata na Ksaveru. Sjetimo se kako je u predizbornoj kampanji obećanja nekih stranaka nazvao "sotonskima", one koji se protiv vjeronauku u vrtićima proglasio "sotonama", a otkrio je i da se "sotona krije u hrvatskim medijima".

U svojim propovjedima pozivao je hrvatske građane da ne glasuju za one političke stranke koje "blate Domovinski rat", zbog čega mu je predsjednik Mesić u nebrojeno navrata zaprijetio da će mu zabraniti ulazak u vojarne, uz prijetnju kako "u vojsci ne smije biti onaj tko se bavi politikom". Naglašavao je da je "komunizam bio puno krvaviji od fašizma jer je izričito govorio protiv Boga", kritizirao je i Europsku uniju zbog zakona o "ubijanju začete, a nerođene djece", a Europsku komisiju zbog pritiska da se priznaju istospolne zajednice kao alternativni oblik obitelji. Svoje stavove Jezerinac nije iznosio na nekakvom smiješnom blogu ili u niskotiražnoj Areni. Izgovarao ih je na javnim događajima, na misama, svečanostima pred tisućama vjernika i njegove riječi prenosili su svi mediji. Na diku i ponos Katoličke crkve.

Don Kaćunku zamjeren je i dolazak na promociju knjige Nives Celzijus, kao da je svećenicima, pa makar i zaposlenicima Vojnog ordinarijata, tako nešto izričito zabranjeno. Ako smiju ići na nogometne utakmice - a nismo čuli da ne smiju - i tamo mirno slušati bezbožničke i neljudske ispade navijača, ne znamo zbog čega ne bi smjeli ići na promocije knjiga i tamo starlete izvoditi na pravi put. Ili barem pokušavati. Uostalom, kao ćemo pošteno, nije li Kaćunko kritizirao Severinu da se "deklarira kao katolkinja, a ne ponaša se tako"? Nije bio ništa gori - rigidniji, isključiviji, bahatiji - od svojih pretpostavljenih. Pa je svejedno kažnjen protjerivanjem na Velebit. Tko zna, možda se jednog dana i vrati, kad mu ona lička mrakača otvori oči, a velebitska gudura izvede na pravi put. Do tada, ne preostaje nam ništa drugo nego dalje trpjeti medijski teror onih "pravovjernih" svećenika, u prvom redu Jurja Jezerinca.