Osoba tjedna: Ivan Zvonimir Čičak - Bože, pomozi! Stari tajkun ljudskih prava ponovno je u akciji
ŠTO JE TAJ nadrobio u samo nekoliko dana, to ni zadnja džukela u Mariji Gorici ne bi ni s maslom pojela. Nakon što se ovlašten od tko zna koga dao u potragu za neotkrivenim stratištima i žrtvama partizanskih zločina pa zbog toga zaradio ne osobito razornu kritiku Stipe Mesića, propeo se na zadnje noge i osuo na nj verbalnu paljbu na rubu histerije. Zapravo, ako ćemo otvoreno, i debelo preko tog ruba.
Napao ga je da brani "svoje" partizane (što donekle zbilja stoji, no ne više nego što Čičak brani "svoje" ustaše), ali se iz petnih žila zalagao za procesuiranje hrvatskih zločina u Oluji. A on, Ivan Zvonimir Čičak Veličanstveni, oličenje je principijelnosti, traži kažnjavanje i jednih i drugih, pa kao što je poslije Oluje govorio tadašnjem šefu države, isto govori i ovome. Možete me zaustaviti samo metkom. Ovo je, da ne bude zabune doslovni citat.
Ta napast već hoda po grobištima
Bože, ako te ima, možeš li nam učiniti milost da taj narcisoidni galamdžija i gnjavator umukne?! Pa ta napast već hoda po grobištima, skuplja bedrene kosti i odnosi ih na policiju, i nitko se tom urlatoru koji kao da je obolio od bedrenice, ne usudi reći ni toliko da je to posao policijskih stručnjaka, a ne njegov. A kada mu je to prigovorio Mesić optužio ga je da je okružen udbaško-zločinačkim šljamom, i ništa ga ne smeta što je i sam bio šiban istim etiketama (sada od Josipa Boljkovac, svojedobno i od Nenada Ivankovića). Izvukao je čak odnekud nekakvo pismo, ali ne i objelodanio, koje navodno pokazuje da je i njegov, Mesićev, otac pripadao neljudskom soju okrutnih zločinačkih partizanskih egzekutora.
Taj samozvani šampion zagovaranja autonomnosti pravosuđa, u čemu je surađivao i s takvim veličinama kao što je Vladimir Gredelj, uzeo si je, dakle, pravo da se igra suca-istražitelja. I opet se nitko ne usudi ni beknuti - daj, čovječe, zaustavi se! Ako napraviš još samo korak više nitko te neće trebati "zaustaviti metkom", sam ćeš izvršiti političko samoubojstvo iz nehata. A HHO-u, koji pod Bancem nemilice arči ugled ove nekad vodeće nevladine organizacije, oduzet ćeš i zadnju mrvu vjerodostojnosti koja joj je još ostala. Ako je uopće i toliko ostalo.
"Bizon s leptir mašnom"
Ukratko, Čička bi trebalo braniti od njega samoga, ali to je nezahvalan, zapravo uzaludan posao, jer taj "bizon s leptir mašnom", kako su ga svojedobno nazvali u drugim nevladinim udrugama, naprosto ne može pojmiti da u njegovoj grandioznoj staturi išta, i dlaku, treba promijeniti. Naprotiv gazio je svojim delikatnim nožurdama dalje gdje i kad mu se htjelo, pa ga evo sad i na masovnim grobištima žrtava rata, iako je kristalno jasno da je to posao za tankoćudna istraživanja stručnjaka, s čim on ima veze kao Marica s onom stvari.
Njemu ta grobišta trebaju samo za užarene pos-posthumne filipike, kojima kao da mrtve želi ponovno postrojiti da jurišaju za neke njegove današnje političke ciljeve. Neki nagađaju da bi to moglo biti krčenje prostora za njegove predsjedničke ambicije, pa Čičkolina preko Mesića navodno želi eliminirati kandidate koji su dobili njegov blagoslov. A to, brate, toliko profanira žrtve za koje se navodno zalaže, da nam se, iskreno, gadi time bakćati. Kao što nam se ne da bakćati ni s drugom, po nama uvjerljivijom, tezom da Čičak i Banac, ta dva relativno friška "sanaderovca", koji međutim odbijaju uzimati lijekove protiv te ovisnosti, zapravo pripremaju HDZ-u teren za predstojeće lokalne izbore. Oni će se evidentno pretvoriti u komunalni rat partizana i ustaša, a tu ova dvojica fundamentalističkih antikomunista svakako mogu biti od pomoći.
Tek kada se slegnu prašina i dim dolazi vrijeme brojanja mrtvih civila
Ne da nam se, velimo, time bakćati jer čak ni Čičak ne zaslužuje da se o ovome spekulira bez čvrstih dokaza. Ako ništa drugo zbog zasluga u devedesetima, koje mu se ne mogu osporiti, iako ih se bogami ne treba ni precjenjivati. Evo, kada je riječ o famoznom metku koji je Čičak bio spreman primiti ispitujući hrvatske zločine u Oluji i poslije nje, imam o tome svjedočanstvo iz prve ruke, koje o tome govori ipak nešto sasvim drugo. Dok je ta vojna akcija još trajala, Banac i Čičak javili su se s ladanja na Braču redakciji Feral Tribunea s prijedlogom da objave neku vrstu programatskog teksta o tome.
Radilo se o dosta vodnjikavim recima, u kojem se govorilo da je Oluja legitimna akcija, da treba paziti da je se nečim upravlja i tako to. Ipak, objavljeni su, ali je FT objavio i neveliki redakcijski tekst u kojem se također ne dovodi u pitanje Oluju, ali se s razumljivom skepsom upozorava da tek kada se slegnu prašina i dim dolazi vrijeme brojanja mrtvih civila. I čim je to objavljeno sijevnule su munje s Brača, Čičak je optužio Feral da je osporio legitimnost Oluje, da on to, ah, oh, ne može podnijeti i da su ubuduće on i redakcija ovog tjednika u "različitim rovovima".
S bedrenim kostima u rukama i bedrenicom u glavama zaluđuju lakovjerni svijet
Nastavak znate. Uskoro se pokazalo da je Feral s pravom upozorio da će trebati brojati leševe, i to stotine njih, što je uostalom dosta egzaktno ustvrdio i HHO, istina u izvještaju koji je objavljen tek tri-četiri godine kasnije. Zašto to kašnjenje, nikada nije, koliko mi je poznato, razjašnjeno, ali slutim da je baš ovih dana na to palo novo svjetlo. Žarko Puhovski nedavno je, naime, izjavio da je na tom faktografski temeljitom, ali usporenom izvještaju inzistirao baš Čičak, uvjeravajući da se na tome iz međunarodnih donaciji mogu iskamčiti lijepi novci. A zašto bi to trajalo nekoliko mjeseci kada može nekoliko godina.
Bit će da je baš zbog toga poslije sebe čak nazvao "tajkunom ljudskih prava", što je valjda trebala biti šala, za što on nikada nije imao talenta, ali ova ti zbilja nije mogla izmamiti ni osmjeh kiseliji od najkiselijeg krastavca. Nešto kiseline u želucu, to da. Da se na kraju nešto razumijemo.
Ne samo da nemamo ništa protiv da se grobišta žrtava partizanskog terora skrupulozno i bez manipuliranja istraže, nego to smatramo i prijeko potrebnim. Ali smo bogami itekako protiv da se to prepusti razdrljenim samoreklamerima, koji s bedrenim kostima u rukama i bedrenicom u glavama zaluđuju lakovjerni svijet. I na tome grade svoje tajkunare mrtvih duša.
> Ostale komentare autora pročitajte ovdje
Foto: Boris Arbanas/Cropix

bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati