Profesor sa Studentske liste: Vučić se nije naoružavao zbog Hrvatske, nego zbog para
JEDAN od istaknutih predstavnika Studentske liste, 49-godišnji profesor psihologije i predstojnik Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu Oliver Tošković, rekao je u razgovoru za Index da ne očekuje sasvim mirnu i glatku tranziciju u Srbiji. Ustvrdio je da donedavni srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić nije odustao od vlasti i opisao kako je pobjednička Studentska lista na nedjeljnim parlamentarnim izborima morala doslovce čuvati glasačke kutije od njegovih agenata.
Očekujete li da će odlazak Vučića s vlasti dovesti do smirivanja napetosti i poboljšanja odnosa Srbije i Hrvatske?
Nadam se da ćemo konačno spustiti tenzije. Imam dojam da je Vučićev režim, kad god bi mu odgovaralo, podizao tenzije na potpuno besmislene načine, a sve da bi zadržao vlast. Kad su počele studentske blokade, imali smo ono suludo protjerivanje državljana Hrvatske, od kojih su neki živjeli u Srbiji i po 10 godina. Sjećamo se one hrvatske liječnice koja je živjela u Srbiji i imala obitelj, to što joj je režim radio bilo je neljudski.
Dakle, želja nam je da gradimo dobrosusjedske odnose i da živimo zajedno kao što smo živjeli nekad. Čini mi se da tenzije realno i ne postoje, ali ih političari kreiraju za svoje dnevnopolitičke ciljeve. Naravno da ima ljudi koji su prošli ratove i ne osjećaju se ugodno kad se potegne takve teme, ali zadatak je politike da te tenzije smanjuje i da ih kanalizira u dobrosusjedske odnose, a ne suprotno."
Imam dojam da neki Vaši kolege iz Studentske liste o hrvatsko-srpskim odnosima imaju ponešto ekstremnije stavove od Vas?
Uvjeren sam da o tome većina misli samo dobro, ako ne i svi. Mislim da je to dominantno stajalište. Mislim da nitko na listi, a većinu tih ljudi poznajem, ne smatra Hrvatsku neprijateljem, nego susjedom s kojim smo nekad bili u svađi.
Hrvatsku vidim kao bivšeg supružnika s kojim smo prošli buran razvod, a svaki psiholog će reći da, za dobrobit djece, naših budućih generacija, razvod treba kanalizirati ka dobrim odnosima. Mislim da je to nešto što generalno naši narodi očekuju i žele. Mislim da je ljudima dosta tih prepirki i svađa.
Je li Vučić zbog opstanka na vlasti započeo i intenzivno naoružavanje Srbije?
Nisam stručnjak za obrambeni sustav, ali na temelju općenitog dojma o Vučićevu načinu vladanja mogu reći da je temeljni motiv većine njegovih poteza lukrativni i osobni interes. Dakle, mislim da su Vučić i njegovi ljudi u naoružavanju vidjeli dobar način da se obogate.
Sporedni motiv bio je da se prikaže kako smo mi ugroženi od susjeda. U Vučićevim tabloidima pisalo je da su se Hrvatska i Albanija udružile da napadnu Srbiju. To je bilo potpuno nadrealno, kao da čitaš Alana Forda. Ali sve to kod nekih ljudi, kada je situacija nestabilna, može izazvati strah. Onda, naravno, druga strana reagira isto i onda to ide u nedogled.
Jesu li i ostali ugovori koje je sklapala Vučićeva vlast bili tako netransparentni?
Nismo sigurni da je ijedan njegov ugovor o kapitalnim investicijama bio javan i transparentan. Od Beograda na vodi, EXPO-a, naoružanja, pa do spomenika Stefanu Nemanji kod bivšeg željezničkog kolodvora u Beogradu, mi ni danas ne znamo koliko je sve to koštalo. Sve to ne bi trebalo biti državna tajna.
Bit će dosta posla da se sve to razjasni i raspetlja?
Jasno, mi ulazimo u jednu razvaljenu situaciju, ali vidim da se institucije polako bude. Svaki sustav ima svoje zdrave dijelove koji se nisu vidjeli zbog ljudi koji su ih vodili, zbog partijskih poslušnika. Naša ideja nije da sad sami čistimo sav taj nered, jer za to nema šanse, trebala bi nam cijela armija, nego da osnažimo institucije koje će raditi svoj posao.
Očekujete li otpore? Je li se Vučić predao?
Nije se predao. I dalje koristi svoje tabloide, koje mi nazivamo trovačnicama. Ovo je sad taj vakuum, jasno je da smo mi pobijedili i da se očekuje tranzicija vlasti. Ali čini se da neće biti mirna i glatka. Tabloidi rade već tri dana punom parom i pokušavaju isprovocirati neke incidente, da nešto zakasni, da nešto ne funkcionira i da onda to pripišu nama.
Ali to je potpuno suludo, jer mi, naravno, još nismo preuzeli vlast. Skupština još nije konstituirana, to će potrajati još mjesec ili dva. A Vučić mrtav-hladan javno traži da država na nešto reagira jer će se u suprotnom oni "samoorganizirati".
Pazite, to govori čovjek koji je postavio svakog načelnika policije, svakog suca i dužnosnika! On i dalje drži vlast. Vlada je i dalje njegova, ministri su njegovi. Predsjednica republike isto (vršiteljica dužnosti Ana Brnabić, op.a.). To je potpuno nadrealna situacija. Vučić pokušava svrgnuti samog sebe.
Vjerujete li da je Vučić u izbornoj noći namjeravao izvesti državni udar?
Nemamo još sve informacije, ali sve što smo vidjeli na dan izbora ukazuje da je zaista tako bilo. Imali smo puno mobilnih timova na terenu, deseci tisuća aktivista su pokrivalei izborna mjesta. Morali smo braniti svaki glas. Naši su kontrolori nailazili na neidentificirane ljude koji su tvrdili da su iz BIA-e, sigurnosno-obavještajne službe, te da oni moraju preuzeti kutiju s glasovima.
Bilo je nevjerojatnih pokušaja prevare na svakom koraku, svašta su pokušavali. Baš je bila borba za svaki listić. Imajući to u vidu, znajući da se u nedjelju navečer onaj njihov paravojni kamp, Ćacilend (podrugljiv naziv za šatorsko naselje Vučićevih pristaša koje je u ožujku 2025. nastalo u Pionirskom parku u središtu Beograda, op.a.), počeo puniti žandarmerijom i ljudima u crnom, imam dojam da su se pripremali za eskalaciju ili prevaru.
Vjerojatno su mu onda iz Europske unije i Amerike rekli da ne pokušava ništa i na kraju je priznao poraz. Naša pobjeda je bila previše uvjerljiva, vjerujem da Vučić ne bi odustao da je razlika u broju glasova bila nekoliko postotnih bodova.
Znači li to da ni Studentska lista nije očekivala tako uvjerljivu pobjedu?
Bilo nam je jasno da pobjeđujemo, ali očekivali smo najviše osam postotnih bodova razlike. Mislim da nitko od nas nije očekivao 14 posto. Ni Vučić se tome nije nadao. Naše akcije na terenu, gdje smo sprječavali malverzacije, zapravo su dovele do toga da pobjeda bude jasnija.
Već su se pojavila tumačenja da bi heterogenost Studentske liste mogla biti prepreka kad dođe vrijeme za konkretne odluke?
Da, postoji ta bojazan. No, mislim da nas naša svijest o razlikama zapravo može očuvati, jer nećemo slijepo i naivno donositi odluke. Neće sve biti savršeno, ali složili smo se oko procedure, tema i programa koji nas je ujedinio. Svi se slažemo da Srbija treba biti zemlja bez korupcije, bez mafije u vlasti, s jasnom vladavinom prava i građanskim slobodama. Tu zaista nema nikakve razlike.
Jesu li već podijeljene najvažnije dužnosti u državi?
Nisu, tek ulazimo u taj proces. Znam da su ljudi nestrpljivi i da žele čuti imena, ali izbori su bili tek prije tri dana. Javnost je navikla da se zna tko je gazda, ali mi funkcioniramo malo drugačije. Mi smo skupina građana s pravilima koje smo naslijedili iz studentskog pokreta.
I ta pravila nam pomažu da se čuvamo tog pretjerano autoritarnog i liderskog odlučivanja. U psihologiji je poznato da je odluka koja se donese kroz grupnu raspravu često kvalitetnija nego odluka najsposobnijeg člana grupe.
Koje su Vaše ambicije?
Prihvatljive su mi sve opcije. Spreman sam prihvatiti mjesto u Vladi ili zastupničko mjesto u Skupštini, a mogu i ostati na fakultetu. Naravno, to je sad malo vjerojatno, jer sam relativno visoko, 21. na Studentskoj listi.
