HRVATSKA je među 20 zemalja s najvišim standardom života na svijetu 2026. godine, ispred Belgije, Kanade, Irske, Francuske, a odmah iza Japana, Španjolske i Slovenije. Tako barem sugerira ljestvica koja se posljednjih dana širi društvenim mrežama, pozivajući se na podatke statističke web stranice World Population Review.

Lijepo je vidjeti tako visok plasman Hrvatske u tako važnom kriteriju i zapravo je prava šteta što ljestvica nema previše uporišta u stvarnosti. Nažalost, nije riječ ni o kakvoj znanstvenoj studiji niti o istraživanju provedenom na reprezentativnom uzorku stanovništva, nego o prilično nepouzdanom indeksu privatne internetske platforme čiji podaci velikim dijelom nastaju dobrovoljnim sudjelovanjem njezinih korisnika.

Izvor je Numbeov Indeks kvalitete života za 2025. 

World Population Review je koristan i uglavnom ozbiljan sekundarni izvor podataka. Nije statistička institucija poput Eurostata, UN-a, OECD-a ili Svjetske banke. Njegova je uloga prvenstveno agregiranje, obrada i vizualizacija tuđih podataka, i zato pouzdanost jako ovisi o konkretnom izvoru.

Za konkretnu ljestvicu, prema kojoj je Hrvatska na 20. mjestu u svijetu prema "životnom standardu", izvor je Numbeov Indeks kvalitete života, i to za polovinu 2025. godinu, što znači da se lista koja se počela širiti temelji na podacima od prošle godine. U u međuvremenu su objavljene dvije nove, za cijelu 2025. i polovicu 2026. Na ovoj posljednjoj je Hrvatska na 22. mjestu.

Numbeov indeks kombinira osam pokazatelja: kupovnu moć, sigurnost, zdravstvo, troškove života, odnos cijena nekretnina i prihoda, vrijeme putovanja do posla, zagađenje i klimu.

Numbeo je velika globalna baza podataka o troškovima i kvaliteti života, ali nije službeni statistički izvor. Velik dio podataka prikuplja od korisnika koji sami unose cijene i procjene, uz dodatne podatke koje Numbeo preuzima ili ručno prikuplja iz drugih izvora, a zatim ih filtrira i ponderira vlastitom metodologijom.

Problem je što uzorci nisu reprezentativni ni jednako veliki u svim državama i gradovima, sudionici se sami javljaju, a pokazatelji poput sigurnosti, zdravstva ili zagađenja djelomično se temelje na subjektivnoj percepciji korisnika.

Konačni indeks kvalitete života zato nije mjerenje "standarda" u strogom statističkom smislu, nego složeni indeks čiji rezultat uvelike ovisi o izboru pokazatelja, njihovim težinama i količini dostupnih korisničkih podataka.

Uzorak je manjkav, glasaju posjetitelji web stranice

Upravo je uzorak najveća metodološka slabost Numbea. Kod klasičnog istraživanja javnosti istraživači nastoje odrediti uzorak koji po dobi, spolu, obrazovanju, regiji i drugim obilježjima približno odgovara stanovništvu zemlje. Kod Numbea toga nema.

Podatke uglavnom unose ljudi koji sami posjećuju stranicu i odluče sudjelovati. Takav se postupak naziva samoizborom. Netko tko nikad nije čuo za Numbeo nema nikakvu šansu završiti u uzorku. Zbog toga se ne može reći da odgovori Numbeovih korisnika predstavljaju mišljenje ili životne uvjete prosječnog stanovnika Hrvatske, nego samo iskustva ljudi koji su dali podatke. Ni to nije zanemarivo, ali daleko je od ljestvice za koju se može reći da je relevantna za životni standard.

Sigurnost, zdravstvo i zagađenje mjere se percepcijom korisnika

Prema Numbeu, Hrvatska posebno dobro prolazi u kategoriji sigurnosti. No taj rezultat ne temelji se na stopi ubojstava, razbojstava, provala ili drugim policijskim statistikama. Numbeo pita korisnike koliko se sigurno osjećaju, boje li se provale, krađe automobila ili fizičkog napada i smatraju li kriminal ozbiljnim problemom. Rezultat zato prvenstveno mjeri percepciju sigurnosti.

Takvi podaci nisu bezvrijedni. Osjećaj sigurnosti važan je dio kvalitete života. Problem nastaje kad se rezultat predstavi kao objektivno mjerilo stanja u zemlji. Dvije države mogu imati sličnu stopu kriminala, a stanovnici jedne mogu se osjećati bitno sigurnije od stanovnika druge.

Slično vrijedi i za zdravstvo, kod kojeg ponovno dobivamo vrijednu informaciju o iskustvu korisnika, ali ne i potpunu i objektivnu sliku zdravstvenog sustava. I u kriteriju onečišćenja značajan dio ocjene proizlazi iz subjektivnih procjena kvalitete zraka, čistoće, buke, vode i zelenila.

Općenito uzevši, Hrvatsku prema vrhu Numbeove ljestvice snažno vuku vrlo visoka ocjena sigurnosti, povoljna klima, relativno kratko putovanje na posao i niži troškovi života. No velik dio hrvatskog rezultata proizlazi iz čimbenika koji nisu materijalni standard. I zbog toga tvrdnja da je Hrvatska "20. na svijetu po životnom standardu" može navesti na pogrešan zaključak. Istraživanje to jednostavno nije pokazalo.

Mogući su i paradoksalni rezultati

S druge strane, u indeks ne ulazi mnogo toga što obično povezujemo sa životnim standardom i blagostanjem. Nema zasebnog pokazatelja siromaštva, dohodovne nejednakosti, zaposlenosti i nezaposlenosti, obrazovnih rezultata, očekivanog životnog vijeka, životnog vijeka bez težih bolesti, socijalne mobilnosti, visine mirovina ili kvalitete rada institucija.

Dakle, Numbeovi podaci nisu bezvrijedna i anegdotalna anketa s Facebooka, ali daleko su od Eurostatovih. I vrlo lako mogu proizvesti paradoksalne rezultate. Država s bitno nižim plaćama može završiti iznad bogatije države ako je sigurnija, jeftinija, ima bolju klimu, manje zagađenja i kraća putovanja do posla.

Koliko je teško kreirati objektivnu, argumentiranu i utemeljenu procjenu životnog standarda, govore i ostale dvije novije ljestvice koje prenosi World Population Review. Na ljestvici "životnog standarda" prema Numbeovim podacima Luksemburg je na prvom mjestu, dok je prema američkom online poslovnom magazinu CEOWORLD tek na 22. mjestu. Hrvatska je, pak, na toj ljestvici na 42. mjestu u svijetu.

Nijedna ljestvica nije nužno potpuno pogrešna

Ni američki US News & World Report, koji svoje ljestvice također temelji ponajprije na percepciji, nije bitno drugačiji. Prema njegovoj rang-listi "kvalitete života", Hrvatska je globalno na 36. mjestu.

To ne znači da je jedna od tih ljestvica nužno savršeno točna, a druge potpuno pogrešne, nego da pozicija zemlje dramatično ovisi o tome što se smatra kvalitetom života, koje se podatke koristi, koga se pita i koliko se pojedinim kriterijima daje težine. Hrvatska prema Numbeovoj metodologiji doista stoji vrlo dobro, ali viralna grafika od toga radi mnogo snažniju tvrdnju nego što podaci mogu podnijeti.