VIKTOR IVANČIĆ puno desetljeće žalio se na teror Tuđmanova režima. Potom se žalio da se nitko ne želi oglašavati u njegovim novinama i nijedan izdavač ne želi uložiti novac u spas Ferala. Kad su stvari otišle kvragu, žalio se da Ivo Sanader nije želio otpisati dugove, a vlasnik EPH Nino Pavić prekršio sporazum o preuzimanju njegova tjednika. Onda se žalio da je prisiljen ugasiti novinsku instituciju kakva je Feral Tribune. Pa se na kraju prodao HDZ-ovu tajkunu Robertu Ježiću, većinskom vlasniku Novog lista, i sad se opet žali: ovoga puta da mu ne daju pisati i prisiljavaju ga na raskid ugovora.

Upravo ova posljednja u nizu Ivančićevih žalopojki probudila je uspavane opozicijske duhove i natjerala ih da primijete kako na medijskoj sceni ima problema i da netko u Hrvatskoj guši slobodu novinara, dok je SDP-ovac Nenad Stazić činjenicu da vlasnik Novog lista plaća Viktora Ivančića da ne piše proglasio "klasičnim maltretiranjem i zlostavljanjem na radu". Na to su se kasnije nadovezali i neki predstavnici nevladinih udruga za ljudska prava, te doajeni hrvatskog izdavaštva. I eto, malo-pomalo, nepisanje bivšeg Feralovca preraslo je u problem broj jedan hrvatskih medija.

Prešućuju se čistke na HRT-u, ali uzbunjuju se zbog Ivančića

Gotovo preko noći, činjenica da je Viktor Ivančić "plaćen, a ne piše" postala je pogubnija za medijsku scenu od ustaljene prakse da novinari "rade, a nisu plaćeni". Kao i da desetine novinara po hrvatskim redakcijama - poput Ivančića - također primaju plaću, ali vrlo često ne smiju pisati ono što žele i misle, jer se to ne poklapa s onime što žele i misle njihovi vlasnici, oglašivači, politički patroni... Opozicija postojano prešućuje i čistke na HRT-u, otkaze i masovni egzodus novinara iz EPH, kršenje novinarske etike u Nacionalu, premlaćivanje novinara, sve jači politički pritisak na medije. Ali odllučila je zvoniti na uzbunu zbog Viktora Ivančića.

Ruku na srce, ne može se reći da bivši Feralovac nije dobar primjer za ilustriranje lošeg stanja u hrvatskim medijima. Osim što je on idealan jumbo plakat za oporbeno reklamiranje, skupljanje jeftinih političkih bodova i igranje na sigurno, on je također i osoba koja je svojedobno utjelovljavala ulogu vlasnika i urednika, pa odlično poznaje metode na koje se sada žali.

Ivančić vrlo dobro zna kako je to kad te se netko želi riješiti

On, recimo, vrlo dobro zna kako je to kad se novinaru ne objavljuju tekstovi. Primjerice, kad je novinar Toni Gabrić u Feralu osnovao novinarski sindikat, preko noći postao je nepoželjan autor, nisu mu se naručivali ni objavljivali tekstovi, pa je na kraju bio prisiljen napustiti redakciju. Ivančić vrlo dobro zna i kako je to kad te se netko želi riješiti, ali ti to neće reći. Tako se on riješio Igora Mandića, Milana Gavrovića i Dražena Matošeca, Zoranu Daskaloviću davao je nemoguće zadatke prisiljavajući ga da ode, a suradniku Srećku Puligu opalio otkaz čim je doznao da je on ispunio anonimnu anketu Sindikata novinara Hrvatske u kojoj je upozorio da u Feralu nema novinarskih sloboda. Isto tako, Ivančić vrlo dobro zna i kako je to kad se ne plaćaju novinari, ali zanimljivo, tu metodu HDZ-ov tajkun njemu još nije priuštio.

No, zato je Ivančić, kao vlasnik i urednik, svojim novinarima u Feralu znao priuštiti cenzuru. Ćićo Senjanović svojedobno je po Splitu tražio od "poštenog nalaznika" da mu vrati dvije kritičke rečenice o Vesni Pusić koje su tajanstveno nestale na putu od njegova pisaćeg stroja do tiskare. Jasno, u redakcijske prijatelje nije se smjelo dirati i Ćićo Senjanović na kraju je napustio Feral: na njegovu žalost, ne uz financijsku otpremninu kakvoj se ovih dana nada Ivančić, već uz verbalnu otpreminu u obliku uvreda kako se radi o "udbašu i luđaku".

Tako je to izgledalo u Feralu. Što bi rekao Nenad Stazić, "klasično maltretiranje i zlostavljanje na radu". Međutim, o tim slučajevima ni Stazić, niti bilo tko iz plejade Feralovih prijatelja koji sada pozivaju na Ivančićevo pravo na rad, nije nikada progovorio ni riječ. Nisu se oglasili ni kad je Feral ugašen. Ni kad je HDZ-ov tajkun udomio Feralove novinare, među njima i Viktora Ivančića. Šutjeli su - baš kao i sam Viktor - sve ove mjesece dok je Ivančić "plaćan da ne piše". Oglasili su se - baš kao i sam Viktor - tek kad je nova direktorica zamolila Ivančića da napusti Novi list. Što je za neke opet nezamislivo, jer "ugledni novinari ne smiju biti višak".

Ako se dobro plati - piše se

A zašto ne bi bili? Ako su mogli biti višak u Jutarnjem i Globusu, u Večernjem i na Hrvatskoj televiziji, ako mnoga novinarska imena bježe iz redakcija gdje ih se "zlostavlja i maltretira" tražeći prostor gdje će moći slobodno "pisati da ih se plaća" (Sanja Modrić, Nataša Božić, Renato Baretić, Mislav Bago...), zašto to ne bi mogao i Viktor Ivančić? Uostalom, ako već HDZ-ov "naftaš", kako se pogrdno naziva vlasnika Novog lista Roberta Ježića, ne dozvoljava pisati jednom Viktoru Ivančiću, kako se uopće može zamisliti da jedan Viktor Ivančić piše za običnog HDZ-ovca? Može. Ako se dobro plati.

Za Nenada Stazića i ostale dušebrižnike, HDZ-ovac Robert Ježić idealna je meta, a Viktor Ivančić idealno oružje u borbenoj paradi oporbenjaštva i demokratičnosti. No, ako se već političke stranke miješaju u odnose u privatnim novinama (gdje se zvijezde ipak plaćaju, pa čak i da ne pišu), zbog čega se tim principom ne služe u napadima na druge izdavače, recimo Ninu Pavića? Zbog kukavičluka ili konformizma? I jednog i drugog, a vjerojatno i zbog još nečega.

Špotaju malog medijskog tajkuna, pošteđuju velike

Ipak, najtužnije je od svega da te iste stranke nimalo ne obraćaju pažnju na ono što se događa u jedinom mediju u vlasništvu Hrvatskog sabora. Na Hrvatskoj televiziji novinari su smjenjivani, kažnjavani, suspendirani, tjerani, "plaćani su da ne rade" i "rade da nisu plaćeni", na Prisavlju direktori i urednici provode samovolju i slijepo služe političkim gospodarima. Ukratko, ponašaju se kao da je to njihova privatna televizija.

Opozicija o tome šuti. Umjesto da se Nenad Stazić i drugovi (iz)bore za ugled javne televizije - što je njihova obveza - oni se miješaju u odnose u privatnim novinama i na privatnoj televiziji koja je ovih dana otpustila svoju rent-a-komentatoricu. Štite jednog povlaštenog, a zaboravljaju na desetine šikaniranih novinara. Špotaju malog medijskog tajkuna, a pošteđuju one velike. Nažalost, sve ovo nije ništa novo. Tek samo još jedna epizoda sapunice pod naslovom Hrvatska: Zemlja s onu stranu ogledala.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje