NAPADOM širokih razmjera na Iran američki predsjednik Donald Trump pokazao je spremnost da primijeni sirovu vojnu silu SAD-a, ali time ujedno poduzima najveći vanjskopolitički rizik svojeg mandata, pun opasnosti i nepoznanica, piše u analizi Reuters.

Trump se u subotu pridružio Izraelu u ulasku u rat s Iranom, pruživši američkoj javnosti štura objašnjenja za operaciju koja bi mogla postati najveća američka vojna kampanja od ratova u Afganistanu i Iraku.

Galerija

Trump se okrenuo od preferiranja brzih, ograničenih operacija – poput prošlomjesečnog munjevitog upada u Venezuelu – prema onome što stručnjaci upozoravaju da bi mogao biti dugotrajniji sukob s Iranom koji nosi rizik eskaliranja u regionalni požar koji bi progutao Bliski istok bogat naftom.

Također je postavio nimalo lak cilj promjene režima u Teheranu, promičući ideju da zračni udari mogu potaknuti narodni ustanak za svrgavanje iranskih vladara. To je ishod koji vanjska zračna sila nikada nije izravno postigla bez uključivanja neke vrste oružanih snaga na tlu, a u čiji uspjeh većina analitičara ovoga puta sumnja.

"Većina Amerikanaca probudit će se u subotu ujutro i pitati se zašto smo u ratu s Iranom, što je cilj i zašto su američke baze na Bliskom istoku pod napadom", rekao je Daniel Shapiro, bivši visoki dužnosnik Pentagona i veleposlanik SAD-a u Izraelu, koji je sada u Atlantskom vijeću, think tanku u Washingtonu.

Trumpova fiksacija na Iran izronila je kao dosad najizrazitiji primjer kako je vanjska politika, uključujući njegovu proširenu upotrebu vojne sile, nadvladala njegov plan rada u prvih 13 mjeseci drugog mandata, često zasjenjujući domaća pitanja poput visokih troškova života, za koja ankete javnog mnijenja pokazuju da su mnogo veći prioriteti za većinu Amerikanaca.

Suradnici ga molili da odustane

Njegovi suradnici tjednima su ga privatno poticali da se više usredotoči na ekonomske brige birača, ističući političke opasnosti uoči parlamentarnih izbora u studenome, na kojima Trumpova Republikanska stranka riskira gubitak jednog ili oba doma Kongresa.

Kratki videozapis objavljen prije zore, koji je Trump objavio na svojoj platformi Truth Social najavljujući operaciju "Epski gnjev", pružio je samo općenite razloge zašto se baš sada ulazi u rat sa zemljom s kojom se SAD desetljećima nadmeće izbjegavajući opći sukob.

Inzistirao je na tome da će okončati prijetnju balističkih projektila iz Irana – za koje većina stručnjaka kaže da nisu prijetnja SAD-u – te pružiti Irancima priliku da sruše svoje vladare. Trump je rekao da će za postizanje svojih ciljeva američke snage opustošiti velik dio iranske vojske i uskratiti joj mogućnost posjedovanja nuklearnog oružja. 

Gubitak nade u diplomaciju

Trumpovo iznenadno pribjegavanje sili, upotrebljavajući goleme američke vojne resurse raspoređene u regiji proteklih tjedana, činilo se gotovo sigurnim zatvaranjem vrata diplomaciji s Iranom u dogledno vrijeme. Posljednji krug nuklearnih pregovora u Ženevi u četvrtak nije uspio postići pomak.

Neki Trumpovi suradnici ranije su sugerirali da bi on mogao bombardiranjem vratiti Teheran za pregovarački stol kako bi iznudio velike ustupke. Umjesto toga, Iran je u subotu odgovorio lansiranjem projektila na američke saveznike Izrael i arapske zemlje Zaljeva koje proizvode naftu.

Trumpova tvrdnja u obraćanju o stanju nacije u utorak da će Iran uskoro imati projektil koji može pogoditi Sjedinjene Države nije potkrijepljena izvješćima američkih obavještajnih službi, prema izvorima upoznatim s procjenama, a stručnjaci su također izrazili sumnju u nedavne tvrdnje njegovih suradnika o sposobnosti Teherana da brzo unaprijedi svoje nuklearne kapacitete.

Podsjeća to na tvrdnje koje je predsjednik George W. Bush iznio za rat protiv Iraka 2003. godine, a koji su se kasnije pokazali utemeljenim na pogrešnim obavještajnim podacima i manipulacijama. 

Teško je promijeniti režim iz zraka

Subotnjim udarima Trump, koji je prvotno prijetio napadom na Iran u siječnju kao potporu uličnim prosvjednicima suočenima s krvavom represijom, također je otklonio svaku sumnju da sada hoće i promjenu režima u Teheranu.

No analitičari se pitaju ima li Trump, koji je isključio raspoređivanje američkih trupa na tlu, strategiju koja bi mogla svrgnuti dugogodišnju iransku vladu predvođenu klerom, koja se pokazala otpornom usprkos razornim sankcijama i povremenim masovnim prosvjedima.

Prvi val udara uglavnom je ciljao iranske dužnosnike, rekao je izvor upoznat s tim pitanjem. Vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei nije bio u Teheranu u vrijeme napada i smješten je na sigurnu lokaciju, rekao je izvor koji poznaje situaciju. Međutim, nekoliko visokih zapovjednika iranske Revolucionarne garde i političkih dužnosnika ubijeno je, rekao je iranski izvor blizak establišmentu.

Čak i ako udari uspiju u eliminaciji najviših vođa, to bi moglo imati nenamjerne posljedice sijanja kaosa diljem prostrane nacije od 93 milijuna ljudi ili čak dovesti do toga da vlast preuzme vojska koja bi mogla biti još nepomirljivija prema Zapadu i represivnija prema svom narodu, rekli su analitičari.

"On želi promijeniti vladu", rekao je Jon Alterman iz Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS), think tanka u Washingtonu. "Ali teško je promijeniti vladu iz zraka. Teško je promijeniti mišljenje Iranaca iz zraka."

Tyson Barker, bivši visoki američki dužnosnik koji je sada u Atlantskom vijeću, rekao je da Trumpov poziv iranskom narodu na ustanak također vjerojatno neće uspjeti. "Oni zapravo izlažu te jadne iranske ljude opasnosti govoreći im: 'Ustanite i srušite svoju vladu. Mi vam čuvamo leđa'", rekao je Barker.

Apetit za vojni rizik 

Trump, čiji je apetit za vojnim operacijama porastao od početka njegova drugog mandata, imao je prije napada na Iran brifinge na kojima mu je rečeno ne samo da bi američke žrtve mogle biti velike, nego su i istaknuti izgledi za promjene na Bliskom istoku u korist američkih interesa, rekao je američki dužnosnik za Reuters.

Čini se da je Trumpa osokolilo američko bombardiranje glavnih iranskih nuklearnih postrojenja u lipnju 2025. godine, koje je smatrao velikim uspjehom, kao i brzi upad kojim je u siječnju zarobljen venezuelanski predsjednik Nicolas Maduro, što je SAD-u dalo znatan utjecaj nad golemim rezervama nafte te članice OPEC-a.

Možda je sam sebi nametnuo odluku čestim prijetnjama vojnom akcijom dok je istodobno raspoređivao goleme pomorske snage koje ne može držati u regiji unedogled.

Analitičari vide Iran kao mnogo čvršćeg i bolje naoružanog neprijatelja od Venezuele, iako su mu protuzračna obrana i raketne sposobnosti ozbiljno oslabljene američko-izraelskim napadima u lipnju 2025. godine.

"Iran je moćnija vojna sila, a sudeći čak i po njihovu trenutačnom odgovoru u Zaljevu, oni su spremni prijeći linije koje prije nisu bili spremni prijeći", rekla je Nicole Grajewski iz Zaklade Carnegie za međunarodni mir.

No Mark Dubowitz, izvršni direktor Zaklade za obranu demokracija, neprofitnog istraživačkog instituta koji se smatra proizraelskim i jastrebom prema Iranu, rekao je da je Teheran u tako oslabljenom stanju da se isplati da Trump preuzme rizike kako bi obuzdao nuklearne sposobnosti Teherana.

Bez obzira na to hoće li iranska vlada pasti ili ne, rekao je da bi ozbiljno slabljenje iranskih nuklearnih i raketnih programa moglo biti pobjeda za Trumpa.