Foto: Index/FaH

NEGDJE do 1990. godine u tekstilnoj industriji u Hrvatskoj radilo je oko 120.000 ljudi. Do danas je u toj industriji zatvoreno preko 100.000 radnih mjesta. Čak i da nije bilo lopovske pretvorbe i da su tadašnje tekstilne tvornice preuzeli najbolji menadžeri (a nisu), većina toga bi bila zatvorena. Ostalo bi nešto kvalitetnih brandova, šivanja po mjeri i općenito onoga što se ne radi u Aziji.

Globalni svijet je na neki način uspostavio onu marksističku parolu "jednaka plaća za jednak rad". Ako je neki rad negdje jako jeftin, onda u relativno skupoj zemlji poput Hrvatske nemate što oko toga raditi, jer naš radnik je tu čak i na minimalcu preskup. Uzimam osobni primjer – prije par dana su mi došle tri košulje, pamučne, sasvim pristojne, iz Velike Britanije – cijena je sve skupa ispod 500 kuna. U Hrvatskoj, uz naše troškove i plaće ne možete napraviti košulju koja s porezom i dostavom košta 130 kuna.

Gdje je u tome problem države? Radnici, uglavnom radnice hrvatske tekstilne industrije – poslani su u prijevremene mirovine i sada imaju ispod 2000 kuna mirovine, uz svo "pumpanje" mirovina iz proračuna. Znalo se da mi u toj industriji nemamo što raditi, ali nitko nije ništa napravio da stvari promijeni, da se stvore neke druge branše i neka druga radna mjesta.

Danas se slično očekuje u području cestovnog prijevoza i trgovine – samovozeća vozila i supermarketi bez prodavača su doslovno na vratima i uhvatit će sve iz tih branši koji su mlađi od 50 godina. Država oko toga ne radi ništa, iako postoji i ogroman Europski socijalni fond s milijardama koje služe upravo za ovakve slučajeve - kada se cijela neka grana gasi.

Neka radna mjesta se ukidaju – i to vrlo brzo

Kod nas se svađaju taksisti i Uber, pa će država tek u drugom dijelu godine pokušati zakonski riješiti probleme koji su se pojavili jer nije na vrijeme liberalizirala taksi usluge. No, znate li koji je glavni štos u tome? Sama kompanija Uber je u minusu, ne zato što posluje dampinški, već zato što teške milijune ulaže u samovozeća vozila. Ovaj sustav "vozača partnera" je zapravo privremen, služi samo da se razvije svjetska mreža na koju će se kroz nekoliko godina ubaciti automobili koji voze sami. Vožnja automobila je relativno jednostavna, repetitivna stvar i nema nikakvog razloga zašto takav posao trebao raditi čovjek – stroj ima više senzora, brže reagira, ne umara se, ne traži godišnji…

Naši klasični taksisti bi trebali biti zahvalni što je došao Uber, jer im pokazuje da će kroz najviše deset godina postati suvišni i da svatko tko je ispod 50 u toj branši – počne tražiti novi posao. No, oni to ne rade, već panično traže da se složeni sustav licenci nastavi i da se ništa ne mijenja. Rezultat? Samovozeća vozila na struju, koja uostalom već eksperimentalno voze po svjetskim metropolama,  izgurat će ih s posla. I, ne, neće Hrvatska godinama čekati na dolazak istih – kao što iPhone dođe u Hrvatsku par tjedana nakon svjetske premijere, tako će i ova vozila koji mjesec nakon što počnu voziti po Londonu ili Parizu.

Slično tome, gase se radna mjesta u trgovini – nije samo tu online trgovina i dostava (već sada i u Hrvatskoj perilicu ili TV vam uredno dostave do kuće, a da ne morate misliti kako dovesti kabasti teret). Tu su i trgovine u koje idemo svakodnevno: Amazon je već lansirao trgovinu hranom bez trgovaca, temeljenu na umreženju par tisuća kamera. Uđete, uzmete robu u izađete, a iznos koji se potrošili skinut vam je s kartice. Nema izvlačenja na blagajni jer nema blagajne. Čak je i teže nešto ukrasti nego u klasičnoj trgovini, kamera je previše. Japanci imaju drugi model – skeneri očitaju vašu košaru i dobijete robu u vrećici (daleko bolje i brže od ovih sadašnjih samonaplatnih blagajni). Blagajnici će u trgovinama za koju godinu biti nepotrebni.

Tehnologija se mijenja, sve se mijenja, poslovi se mijenjanju. Problem je što politika radi ono isto što i tekstilnim radnicima 1990-tih, ne želi jasno reći da im se radna mjesta ukidaju.

Ni sindikati ni udruge ne rade ništa

Ne samo političari, ni sindikati ni udruge ne rade ništa po tom pitanju. Ne čitamo da taksi vozači traže vaučere za prekvalifikaciju za doba kada auti budu vozili sami, ne čujemo da Sindikat trgovaca da traži besplatne prekvalifikacije za otprilike pola trgovaca.

Budimo realni – klasični trgovci će ostati u djelatnostima tipa prodaje automobila i odjeće, gdje aktivno sudjeluju u prodajnom procesu (i to ne sve odjeće, tipska odjeća poput košulja se sasvim lako naruči online). Taksi vozači ostat će za vjenčanja i slične prigode gdje će "živi" vozač značiti društveni status i pokazivanje.

Čak ni državne firme tipa HAC-a nemaju detaljne planove za rješavanje viška ljudi kada se promijeni sustav naplate, a sigurno će se mijenjati. Neće se ni karte za vlak ili autobus vječno prodavati na šalterima, šalteri će kao i drugdje ostati u velikim gradovima gdje dolazi puno turista. Konačno, i banke danas imaju bitno manje šaltera nego prije desetak godina.

Političari kao i uvijek - šute

Zbog čega se mora ponoviti slanje ljudi u pedesetim godinama na burzu ili u mizerne mirovine, umjesto da se jasno kaže da nekih poslova više neće biti i da se ljudima iz proračuna ili fonda (jer to dugoročno manje košta) da vaučer kako bi se naučili drugom zanimanju? Zašto ljudi u Hrvatskoj ne vjeruju da će doći do neizbježnih promjena i da će se deseci tisuća radnih mjesta ugasiti, ali će se otvoriti i neka nova? Ako već sami ne vjeruju, zar nije dužnost politike reći im?

U isto vrijeme, mi u Hrvatskoj ne smanjujemo ni broj učenika u smjerovima vozač ili trgovac, a upravo to spada u stvari koje bi trebala izravno uređivati država. A opet, ništa se ne mijenja  jer - "što ćemo s nastavnicima"? Računajmo, netko tko ove jeseni upiše smjer "vozač", trebao bi voziti auto ili kamion do 2062 (42 godine staža, iako će se tada raditi i dulje!), kada će vjerojatno već biti zabranjeno da ljudi uopće upravljaju vozilima na ovoj planeti i vjerojatno će ih vozati po Marsu.

Ljudi mogu biti nezainteresirani, neinformirani, naivno misliti da se ništa neće mijenjati narednih 20-30 godina (a hoće, nema zanimanja kojeg to neće uhvatiti), no ako je i vlast takva, što očekivati osim novih socijalnih slučajeva, novih ranih penzionera sa sve nižim i nižim mirovinama? Zar nije i za radnika i za državu bolje, barem za ljude koji rade za blagajnom supermarketa, autoceste ili šalterom za prodaju karata – dati mogućnost da nauče nešto novo pa makar iz proračuna plaćali vaučere, nego da ostane nezaposlen ili socijalni slučaj?

Ne zaboravite da se već gleda na produljenje radnog vijeka do 70-te godine i da je to vrlo izgledno – netko s 50 imat će 20 godina do mirovine. Mnoge zemlje rade na procjeni budućnosti. A u nas nema čak ni porezne olakšice ako se i sami odlučite doškolovati.

Zašto se mora glavom u zid umjesto da se osmisli i izradi sustav reformi koje će omogućiti nove poslove?

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala