DOK HUTISTI zauzimaju ključne položaje u Crvenom moru, a bitan saudijski naftovod za zaobilaženje Hormuza ostaje izvan pogona, jasno je da rat koji je prije skoro sedam mjeseci počeo američko-izraelskim napadom na Iran sve više izgleda kao katastrofa koja udara naftu, trgovinu, cijene i sigurnost daleko izvan Bliskog istoka.

Nekoliko dana nakon početka operacije Epic Fury, odnosno Epski bijes, ovu smo operaciju nazvali epskim fijaskom. Danas taj opis djeluje preblago. Problem više nije samo u tome što rat nije ostvario svoje početne ciljeve. Iranski režim nije srušen, nuklearno pitanje nije riješeno, a sukob se nije pretvorio u kratku i odlučnu operaciju kakvu je američki predsjednik Donald Trump najavljivao. Gotovo sedam mjeseci poslije rat samo proizvodi nove probleme.

Rat ne pokazuje naznake posustajanja

Na vojnom planu nema naznaka da se rat približava kraju. Upravo suprotno, posljednjih dana ponovno je došlo do ozbiljne eskalacije. SAD je uništio pet iranskih tankera nakon napada na američki ratni brod, a Iran je uzvratio napadima na američke ciljeve u Jordanu i na deset brodova u blizini Hormuškog tjesnaca.

Ni diplomacija zasad ne daje ozbiljniji razlog za optimizam. Sastanak na kojem su Iran i zaljevske države trebali razgovarati o prijedlogu za sigurniji režim plovidbe kroz Hormuz odgođen je, a Iran i dalje uvjetuje normalizaciju prometa svojim zahtjevima prema SAD-u.

Trump je rekao da očekuje da će rat završiti tek nakon američkih međuizbora 3. studenoga, dok je mogućnost pregovora spomenuo kao nešto što Washington trenutačno ne razmatra. "Mislim da će rat završiti odmah nakon izbora jer više ne mogu izdržati. Očajnički žele utjecati na izbore", rekao je Trump.

I alternativa Hormuzu sada je u problemu

Najveći je problem sada energetski. Iran i dalje drži Hormuški tjesnac pod pritiskom, a sada je izvan pogona i saudijski naftovod Istok-Zapad.

Riječ je o naftovodu dugom više od 1200 kilometara koji sirovu naftu transportira iz bušotina na istoku zemlje sve do crvenomorske luke Yanbu na zapadu. Taj pravac postao je žila kucavica saudijskog izvoza otkako je zbog rata s Iranom plovidba kroz Hormuški tjesnac praktički blokirana.

Snimke koje pokazuju razmjere razaranja na ključnoj energetskoj ruti objavila je iranska državna radiotelevizija IRIB, tvrdeći da je sustav pretrpio teška oštećenja nakon udara te da će sanacija trajati mjesecima. Regionalni mediji štetu pripisuju udarima proiranskih snaga, dok iranska televizija izravno navodi da se radi o posljedicama jemenskih napada.

Iako Teheran službeno slavi razaranje naftovoda, izvori iz Washingtona ranije su navodili kako sumnjaju da su udar zapravo izveli dronovi lansirani iz Iraka, gdje djeluju proiranske paravojne skupine.

Hutisti šire kontrolu nad Crvenim morem

Situaciju dodatno komplicira brzo napredovanje Hutista u južnom dijelu Crvenog mora. Kako javlja AP, jemenski pobunjenici koje podržava Iran zauzeli su Veliki i Mali Haniš, dva strateški važna otoka u blizini tjesnaca Bab el-Mandeb. Time su dodatno ojačali kontrolu nad ovim područjem.

Bab el-Mandeb je posebno važan upravo zbog rata s Iranom. Riječ je o uskom prolazu koji povezuje Crveno more s otvorenim oceanom i azijskim tržištima, a kroz njega u normalnim okolnostima prolazi oko 12 posto svjetske trgovine. Za Saudijsku Arabiju postao je još važniji otkako služi kao alternativa Hormuškom tjesnacu. AP navodi da je osvajanje Haniša samo posljednji korak u brzom napredovanju Hutista oko tog prolaza.

Praktički su tako pod pritiskom sva tri ključna izlaza za zaljevsku naftu: Hormuz je ozbiljno poremećen, saudijski naftovod Istok-Zapad je izvan pogona, a ruta kroz Crveno more sve je nesigurnija zbog napredovanja Hutista.

Osim toga, Reuters upozorava da kriza počinje nagrizati i povjerenje zaljevskih država u SAD kao sigurnosnog jamca, pa se Saudijska Arabija i druge zemlje Zaljeva sve ozbiljnije suočavaju s pitanjem trebaju li, umjesto oslanjanja na Washington, tražiti kompromis s Iranom.

Tržište nafte i dizela na rubu izdržljivosti

Iako SAD nije vojno izgubio (Iran je pretrpio golemu vojnu štetu, a američki pritisak praktički je slomio iranski izvoz nafte), rat proizvodi sve dublje i trajnije globalne poremećaje.

Koliko je tržište već iscrpljeno, najbolje pokazuju podaci Međunarodne agencije za energiju. Od početka rata globalne zalihe smanjene su za 507 milijuna barela. Istodobno je proizvodnja u Zaljevu snažno pala. Saudijska Arabija u kolovozu je proizvodila oko šest milijuna barela dnevno, što je oko tri milijuna manje od razina koje je držala prije rata. Brent je danas ponovno porastao oko tri posto, na približno 108 dolara za barel.

Posebno je pogođeno tržište dizela. Današnji podaci Američkog automobilskog saveza pokazuju da je dizel u SAD-u dosegnuo novu rekordnu cijenu. Nacionalni prosjek danas je prvi put porastao na 6,23 dolara po galonu.

Poskupljuje i gorivo u Hrvatskoj, a ministar gospodarstva Ante Šušnjar danas je izjavio da zbog krize oko Hormuškog tjesnaca svjedočimo globalnim poremećajima na energetskom tržištu. Sličan udar već se snažno osjeća i u Njemačkoj, gdje su cijene goriva naglo porasle, a vozači govore da su poskupljenja postala gotovo neizdrživa.

Energetski šok prelijeva se na kamate

Europska središnja banka prošlog je tjedna ponovno podigla kamatne stope za 0,25 postotnih bodova, pri čemu je njezina glavna, depozitna stopa porasla na 2,5 posto. ECB pritom izričito navodi da sukob na Bliskom istoku nastavlja stvarati inflacijske pritiske te da će inflacija dulje ostati iznad ciljanih dva posto.

Drugim riječima, rat više ne utječe samo na cijenu goriva. Preko inflacije utječe i na cijenu novca, kredita i zaduživanja za milijune kućanstava i poduzeća u Europi. Geopolitička kriza tako se sve više pretvara u krizu životnog standarda.

Trump krivnju prebacuje na Ukrajinu 

I dok Iran pokazuje da vrlo dobro zna gdje udariti kako bi protiv znatno moćnijeg neprijatelja unio što više kaosa, Trump u međuvremenu ratnu strategiju dodatno pretvara u bizarnu improvizaciju. Govori da bi SAD nakon rata mogao ostati u Iranu i zadržati pristup njegovoj nafti, uspoređujući takav aranžman s Venezuelom, donosi Reuters.

Osim što usput mijenja i širi ratne ciljeve, Trump pokušava prebaciti i političku odgovornost za njihove posljedice. Za kaos na tržištu dizela, kojem se zasad ne nazire brzo rješenje, Trump krivca ne traži u vlastitom ratu s Iranom, nego u Ukrajini.

Izjavio je da je od ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog zatražio da prestane napadati ruske rafinerije koje proizvode dizelsko gorivo, tvrdeći da ukrajinski udari pridonose rastu cijena goriva na svjetskom tržištu.

Ukrajinski udari na ruske rafinerije doista su ozbiljno smanjili preradu i izvoz goriva, a Rusija je zbog manjka čak ograničavala vlastiti izvoz.

No, prema IEA-i, glavnina problema i dalje dolazi s Bliskog istoka, ponajprije iz Perzijskog zaljeva, gdje je izvoz dizela i plinskog ulja u kolovozu pao na tek nešto više od četvrtine predratne razine zbog ozbiljno ograničenog prometa kroz Hormuški tjesnac. Agencija pritom naglašava da su poremećaji u ruskom rafinerijskom sustavu i gotovo potpuno zaustavljanje izvoza nakon pojačanih ukrajinskih napada dodatno produbili već postojeći manjak.

Trump, međutim, u prvi plan stavlja upravo taj drugi dio priče. Iako je najveći udar na tržište došao iz rata s Iranom, koji je sam pokrenuo, za posljedice sve češće traži krivce drugdje. Ukrajina je samo najnoviji primjer.

Fijasko koji prerasta u globalnu katastrofu

Operacija Epic Fury trebala je pokazati američku silu i brzo slomiti Iran. Umjesto toga dobili smo rat bez jasnog završetka, režim koji je i dalje na vlasti i sve širi krug zemalja koje plaćaju njegovu cijenu.

Ono što je u prvim danima izgledalo kao epski fijasko danas sve više izgleda kao globalna katastrofa.