CRNE rupe iznimno je teško detektirati. Budući da ne emitiraju svjetlost, astronomi ih mogu uočiti samo u rijetkim prilikama kada svojom gravitacijom utječu na okolinu. To znatno otežava procjenu koliko se crnih rupa zvjezdane mase, nastalih iz masivnih zvijezda, zapravo nalazi u našoj galaksiji. Novi znanstveni rad, temeljen na detaljnoj simulaciji Mliječne staze, nudi procjenu da bi se u takozvanom galaktičkom groblju moglo nalaziti oko 170 milijuna tih objekata, piše ScienceAlert.

Simulacija galaktičke povijesti

Kako bi procijenili broj nevidljivih crnih rupa, tim astrofizičara pod vodstvom Toma Wagga s instituta Flatiron u SAD-u izradio je virtualne modele Mliječne staze. U simulacijama su pratili 13,6 milijardi godina galaktičke evolucije, od formiranja i umiranja zvijezda do nastanka crnih rupa. Znanstvenici koriste ovakve modele jer se njihovi rezultati mogu smatrati pouzdanim prikazom svemira ako dosljedno stvaraju galaksiju kakvu danas promatramo.

Osim procjene broja, rad predviđa i raspodjelu crnih rupa, njihovu masu te karakteristike eksplozija iz kojih su nastale. Time se stvara svojevrsna mapa za buduća promatranja koja će testirati točnost simulacije. Rad je predan časopisima Američkog astronomskog društva (AAS), a dok čeka recenziju, dostupan je na serveru za predobjave arXiv.

Brojnost i gustoća

Prema rezultatima simulacije, tijekom postojanja Mliječne staze nastalo je oko 170 milijuna crnih rupa zvjezdane mase. Iako se broj čini velikim, u mjerilima galaksije to ne podrazumijeva veliku gustoću. Tim je izračunao da bi se na udaljenosti na kojoj se Sunce nalazi od galaktičkog središta nalazila tek jedna crna rupa na svakih 6250 kubičnih parseka, što je prostor sa stranicama od oko 18,4 parseka. Jedan parsek iznosi 3,26 svjetlosnih godina.

Gledano kroz povijest galaksije, 170 milijuna crnih rupa znači da je u prosjeku nastajala jedna svakih 80 godina. Ipak, razdoblje najintenzivnijeg nastanka dogodilo se znatno ranije u povijesti svemira, kada je i formiranje zvijezda bilo češće nego danas. Zbog toga je vrlo mala vjerojatnost da se neka crna rupa nalazi u neposrednoj blizini Sunčevog sustava.

Crne rupe rijetko ostaju na mjestu gdje su nastale. One nastaju iz masivnih zvijezda koje na kraju života eksplodiraju kao supernove. Mnoge od tih eksplozija su asimetrične i novonastaloj crnoj rupi daju snažan impuls, takozvani