PROHIBICIJA u Sjedinjenim Američkim Državama bila je razdoblje od 1920. do 1933. godine tijekom kojeg je proizvodnja, prodaja i distribucija alkohola bila zakonom zabranjena. Ova odluka donesena je kao dio Šesnaestog amandmana na Ustav SAD-a, a konkretno je provođena Volsteadovim zakonom.

Uvođenje prohibicije bilo je rezultat dugogodišnjih društvenih, moralnih i političkih pokreta, a najviše su ga zagovarali Antialkoholičarska liga i Pokret za umjerenost. Zagovornici su tvrdili da će zabrana alkohola smanjiti kriminal, siromaštvo i obiteljsko nasilje, dok su poslodavci vjerovali da će ona povećati produktivnost radnika. Smatralo se da konzumacija alkohola vodi do fizičke i mentalne degradacije, a pritisak vjerskih i društvenih organizacija na političare bio je iznimno jak.

Trajala 13 godina

Prohibicija je službeno stupila na snagu 17. siječnja 1920. godine, a provedbu je nadgledalo ministarstvo financija SAD-a. No, unatoč zabrani, alkohol je i dalje bio dostupan putem ilegalnih kanala. Pojavili su se ilegalni barovi, tzv. speakeasies, u kojima se služio alkohol, dok su gangsterske organizacije, poput one Ala Caponea, kontrolirale krijumčarenje i distribuciju alkohola.

Domaća proizvodnja alkohola, poznata kao "moonshine", postala je uobičajena, a korupcija je bila sveprisutna među policijom i političarima.

Iako je cilj bio smanjenje društvenih problema, prohibicija je imala suprotne učinke. Organizirani kriminal je cvjetao, vlada je izgubila značajan izvor prihoda od poreza na alkohol, a provedba zakona pokazala se gotovo nemogućom. Policajci i političari često su primali mito kako bi omogućili ilegalnu trgovinu, a javnost je sve više postajala skeptična prema samom zakonu.

Kako su se negativne posljedice gomilale, podrška prohibiciji počela je opadati. Franklin D. Roosevelt kandidirao se za predsjednika 1932. godine s obećanjem da će ukinuti prohibiciju, što je bio jedan od ključnih faktora njegove pobjede. Po dolasku na vlast 1933. godine, Kongres je usvojio Dvadeset i prvi amandman koji je službeno ukinuo prohibiciju 5. prosinca 1933. godine.

Međutim jedan od ključnih koraka prema ukidanju prohibicije dogodio se 17. veljače 1933. godine, kada je donesen Blaineov zakon. Ovaj zakon omogućio je prodaju slabijih alkoholnih pića s manje od 3.2% alkohola, čime je postupno započelo ublažavanje restrikcija i priprema javnosti za potpunu legalizaciju alkohola.

Ilegalni barovi

Unatoč službenoj zabrani, društveni život u SAD-u tijekom prohibicije bio je izrazito dinamičan. Noćni život preselio se u ilegalne barove, gdje su jazz glazbenici često nastupali, a gangsterska kultura postala je dio američkog folklora. Društvo se podijelilo na one koji su podržavali prohibiciju i one koji su je potajno (ili otvoreno) kršili. Upravo zbog toga, ovo razdoblje ostalo je jedno od najkontroverznijih u američkoj povijesti.

Prohibicija u SAD-u pokazala je kako zabrane ne mogu uvijek eliminirati društvene probleme, već ih u nekim slučajevima mogu i pogoršati. Iako su zagovornici vjerovali da će zabrana alkohola donijeti pozitivne promjene, stvarnost je pokazala drugačije – kriminal je porastao, korupcija se proširila, a zakon je na kraju morao biti povučen.

Blaineov zakon od 17. veljače 1933. godine bio je prvi signal da je prohibicija na svom kraju, a konačno ukidanje 5. prosinca iste godine ostaje jedna od najvažnijih odluka u modernoj američkoj povijesti.