Zašto ljudi teško napuštaju religiju, čak i kad shvate da su u krivu?

U KANADI mnogi klinci maštaju da jednoga dana postanu Wayne Gretzky. Ili, barem upadnu u elitnu hokejašku ligu. Često su to ujedno (ili, prije svega) ambicije njihovih roditelja. Onda nabave svom malom Gretzkyju opremu, krenu ga voditi po raznim klubovima, plaćaju turneje, kampiranja i svašta još. U prosjeku potroše na taj projekt nemalih tristo tisuća dolara. U 99.99% slučajeva, sasvim uzalud.
Ispod razine siromaštva
Neki drugi Kanađani pak maštaju da postanu pop zvijezde. Kupuju instrumente i opremu, koriste svaku moguću priliku da se predstave publici. Vozaju se okolo po raznim festivalima gdje obično imaju totalno marginalnu ulogu. Sa svim svojim gažama uspiju zaraditi godišnje oko sedam tisuća kanadskih dolara (oko 11 tisuća eura), što je u Kanadi debelo ispod razine siromaštva. Puknu na to najbolje godine svog života, dugo im treba dok ne shvate da su podbacili, da Kanada nije dobila novog Neila Younga ili Joni Mitchell.
Dajem kanadske primjere jer sam o njima izravno čitao, nadam se da ne mislite kako se radi o čisto lokalnoj pojavi. Isto vam je valjda po cijelom Zapadu, samo su u pitanju messiji, modrići, mbapei, floydi, itd.
Evo zašto su uporni
Zaintrigiralo je to socijalne psihologe, istraživali su taj fenomen ljudi koji potroše vremena i novca na ostvarenje sna rezerviranog za jednog u milijun. Našli su takve razočarane roditelje i klince, bivše glazbenike (koji se obavezno propiju) i pitali ih zašto nisu odustali puno ranije. Ono, kad je već otišlo sto tisuća dolara, a malog nisu odabrali ni kao rezervu u lokalnom klubu. Kad je na koncert došlo desetak gledatelja, i to onih koji su se tu našli zabunom.
Gotovo sve ove neuspjele sportske i estradne zvijezde dale su isti odgovor: nismo mogli odustati kad smo već toliko uložili.
Otišlo je već sto tisuća dolara, ne može se sada stati, možda mali treba drugi klub, boljeg trenera, više razumijevanja, kvalitetniju opremu. Napokon, nije li jedna od najpopularnijih parola naše civilizacije da nikada ne odustanemo od svojih snova?
Odustane se valjda tek onda kad više nemaju ni mogućnosti da od koga posude novce i nastave dalje sa svojom nemogućom misijom. Kad stignu krediti za naplatu pa se tko upita čemu ulaganje od pet tisuća dolara za gitaru s kojom će se na gaži zaraditi pedeset dolara. Kad vide da njihov glazbeno ili sportsko netalentirani susjed s običnim poslom ima sasvim solidnu kuću i auto.
Đavolja kušnja
Jako davno susreo sam se s istim fenomenom među vjernicima. Sjećam se nekih Jehovinih svjedoka s kojima sam vodio žustre teološke rasprave. Znam da nije lako usred katoličke Hrvatske krenuti u jednu tako već ozloglašenu organizaciju, s kojom se većina ljudi sprda. Nastanu pravi lomovi u obitelji, izgube se prijateljstva. I onda se potroše tjedni i mjeseci na kojekakve poduke, ulože novci u knjige koje se nude besplatno po ulicama, a nitko ih ne zarezuje ni tri posto.
Da bi potom naletjeli na nekog brbljavog teologa poput mene, koji ih totalno zbuni s par biblijskih tekstova. Uvjereni da odgovora ipak ima, na megdan dovedu nekog svog starješinu. Koji također pliva u nepoznavanju Biblije.
"Znate, u izvorniku na tom mjestu piše 'Bog je govorio', a ne 'Bog reče'", objašnjava važno prvo poglavlje Postanka čovjek koji nije nikada učio hebrejski.
"To vam je školski primjer onoga što se zove vav consecutivum", odgovorim ja samouvjereno, naivno vjerujući da će sada taj tip shvatiti koliko su u krivu i on i njegova organizacija s najblesavijim biblijskim prijevodom.
"Vav consecutivum? Ha, ha, to ste sada izmislili!" ustrajava neznalica.
On je svakako glup, no, iskreno rečeno, glup sam bio i ja misleći da s par argumenata mogu nekoga nagovoriti da prekine sa svojim dosadašnjim mišljenjem i životom. Da se vrati doma i trpi podsmijehe obitelji dok on skrušeno priznaje da se zeznuo i moli ih za oprost?
Toliko je toga već uložio, pa da sada odustane? Ja sam njemu bio samo đavolja kušnja i ništa više. Prekine razgovor, ode kući, sve se nastavi po starome. Vrag odnio vav consecutivum.
Isto i kod drugih
Naravno, kao što ne pričam samo o Kanađanima, tako ne pričam ni samo o Jehovinim svjedocima. Pričam o svim vjernicima, napokon, pričam i svoju priču.
Što ćete činiti onda kad i nakon što ste prostudirali praktički svu teologiju i četrdeset puta pročitali Bibliju shvatite da je i doktrina koju ste vi branili i propovijedali također kriva? Da je, zapravo, cijelo kršćanstvo - i sveukupna religija - utemeljena na, recimo to blago, pogrešnim idejama?
Dobro došli u svijet pitanja koja, prema jednom kršćanskom izvoru, postavlja svakog tjedna jedan od osam svećenika, rabina, pastora (i starješina Jehovinih svjedoka). Neki od njih nastave sebe zamarati mogućim rješenjima (i dodatnim problemima), neki nastave raditi uglavnom solidno plaćen posao i glumiti da su vjernici, neki se pokupe i odu, neki se ubiju.
Ali, većina ipak ostane tu gdje jest. Jer, neće valjda sada napustiti sve nakon toliko ulaganja? I onda krenuti u poznijim godinama tražiti drugi posao, s više rada za manje love? Već pronađu sebi neko objašnjenje, konstatiraju da nisu jedini i život ide dalje.
San ili istina
Već ste milijun puta čuli onu Sokratovu da treba slijediti dokaz gdje god nas odveo. Svejedno, malo je onih koji su stvarno spremni bespovratno poći za dokazom.
Zamislite da se svi ljudi krenu tvrdoglavo držati tog pravila. Nakon što lokalni trener isproba klinca, lijepo objasni njegovim roditeljima da za njega nije sportska karijera, dijete se vrati pripremi za jedan drugačiji život, koji itekako može biti lijep. Nakon što publika prilično suzdržano poprati nastup nesuđenog Neil Younga, netko mu prijateljski objasni da nije sva ljepota života u tome da se postane pop zvijezda.
A isto tako i vjerniku, pa i svećeniku, ne treba biti krivo ako su u krivu - ovaj naš jedini i prolazni život zna biti jako smislen, zanimljiv, zabavan i koristan. Nebo ne postane ružno onoga trenutka kad shvatimo da na njemu nema nikakvog božanstva i raja.
Samo što ljudi radije vole slijediti svoje snove, gdje god ih odveli.
Ili zaveli.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati