Dobro se oporavlja 76-godišnjakinja koja je u nedjelju teško stradala u požaru u uvali Lučica kod Milne na Braču. Riječ je o Dragici Lemešić, umirovljenoj novinarki HRT-ova studija u Splitu, supruzi bivšeg igrača Hajduka Marina Lemešića i majci jedriličara Lea Lemešića.
Još je na Jedinici intenzivnog liječenja Klinike za plućne bolesti splitskog KBC-a. Njezin sin Leo, kojeg je vijest o nesreći i velikoj materijalnoj šteti zatekla na Fidžiju, prekida putovanje i za dva tjedna se vraća obitelji. U požaru je potpuno izgorio kat obiteljske kuće, vanjski šank restorana, dva bungalova i dijelovi okoliša, piše Slobodna Dalmacija.
U pauzi između pregleda, Dragica Lemešić ispričala je kako su je minute dijelile od smrti. Zbog udarca glavom u betonski mul zadobila je traumu, no nema ozljeda opasnih za život. Kaže da se 40 minuta borila za život, viseći na konopima i dozivajući pomoć iz mora. Iako je krhke građe, pokazala je iznimnu volju za životom. U jednom je trenutku pomislila da je sve gotovo.
Borba za život u moru
"Pričalo se da sam pala s palube broda dok sam se pokušavala spasiti morskim putem jer nam je vatra zatvorila cestu za Milnu. To nije točno. Suprug Marino i ja promatrali smo iz gumenjaka požar koji je stigao do našeg imanja. Bilo je strašno. On se zatim pridružio vatrogascima i našim unucima Marinu i Stipi koji su gasili požar. Mene je ostavio u gumenjaku privezanom za mul radi sigurnosti", ispričala je Lemešić.
"Nisam mogla mirno gledati kako vatra uništava sve što smo cijeli život stvarali. Nakon što je otišao, povukla sam konop, privukla se mulu i pokušala iskočiti. Poskliznula sam se preko prove i pala između mula i broda. Prilikom pada udarila sam glavom u beton i to me odbacilo u more", dodala je. Ostala je pri svijesti, izronila i uhvatila se za konop gumenjaka.
"Uhvatila sam ga rukama i stegnula svom snagom. Shvatila sam da mi je to jedini način da preživim. Počela sam vrištati i zvati u pomoć. Nisam stajala. Ne znam odakle mi snaga. Nitko me nije čuo najdužih 40 minuta u mom životu. Tada sam shvatila da me snaga napušta, pomodrila sam, nagutala se mora i dima. U jednom sam trenu pomislila: 'Gotovo je. Zar ovako?' Ali zvala sam i dalje, vikala sam, nisam željela umrijeti", prisjeća se Dragica.
Spasio ju je osamnaestogodišnjak
Čuo ju je 18-godišnji vatrogasac Ivan Vučkov iz Pakoštana, piše Slobodna Dalmacija. Dotrčao je, vidio je kako visi na konopima ispod mula i brzo se vratio po kolegu. Izvukli su je i prenijeli do kuće. Budući da je ondje gotovo sve izgorjelo, teško su pronašli nešto čime bi je utoplili. Na stolu su vidjeli jedro Lasera pa su je umotali u njega i odnijeli do automobila. Uspjeli su je izvući iz vatrenog okruženja, nakon čega je medicinskim plovilom prevezena u splitski KBC. Dragica se ne sjeća događaja nakon ulaska u vatrogasno vozilo, ali je svjesna da joj je Ivan spasio život.
"Ta su mi jedra u životu očito suđena. Sve je izgorjelo, a ona su me čekala na stolu. Motala mi se po glavi misao: 'Moj sin jedrima ide po svijetu, a mene jedra vode u smrt'. U njih su me i zamotali. Uvijek sam svojima govorila da ne smijem još umrijeti, prvo moram dovršiti knjigu koju pišem. Zove se 'Sve moje oluje'. Ostalo mi je još malo da je završim. I ova će se epizoda u njoj naći", kaže Dragica. Prije bijega iz kuće spakirala je laptop s rukopisom, obiteljske fotografije i nešto nakita. "To je jedino što mi je od naše prelijepe kuće ostalo. Sve drugo je nestalo", dodaje.
Vatra je uništila uspomene, knjige, poruke gostiju, obiteljske fotografije, umjetničke slike, stari namještaj i antikvitete. "Tuga me hvata, velika tuga. Požar je uzeo i moj klavir, gitare, harmoniku. Vatra je zahvatila samo kat kuće, prizemlje i potkrovlje nije ni takla."
Dragica je stupila u kontakt sa svojim spasiteljem
"Čim sam mogla, poslala sam mu poruku: 'Ovdje je tvoja utopljenica, voljela bih te čuti'. Bio je to vrlo dirljiv razgovor. Rekao mi je kako nije mogao vjerovati da sam u tom stanju uspjela izdržati tako dugo u moru", prepričava ona. "Ivan ima samo 18 godina i spasio mi je život. Nikad ga neću zaboraviti. Čim izađem iz bolnice, pozvat ću njega i sve njegove kolege koji su tu noć bili s nama u goste. Ne mogu mu dovoljno zahvaliti za ono što je napravio."
Na kraju je zahvalila i bolničkom osoblju. "Pomažu mi u svemu. Nekoliko dana nakon nesreće konačno sam se istuširala, skinula sa sebe more i dim. Riješila sam se mučnog podsjetnika na nesreću. Dok ležim u bolnici, gledam te predivne, vrijedne ljude oko sebe. I neću dati da mi itko nešto protiv njih ikada kaže", zaključuje Dragica Lemešić.