POTREBA za izlaskom na svjež zrak gotovo je refleksna reakcija na stres ili preopterećenost. Bilo da smo usred svađe, nemirni ili jednostavno tražimo predah od posla, rečenica "samo mi treba malo zraka" nameće se kao prirodno rješenje. Iako se prednosti boravka na otvorenom čine očitima, znanstvena pozadina osjećaja ugode koji priroda pruža prilično je složena, piše The Healthy.

Znanstvenici koji proučavaju psihološke i kognitivne učinke prirode objašnjavaju zašto svjež zrak djeluje okrepljujuće, kako točno utječe na mozak i koliko je vremena potrebno da bismo osjetili promjenu.

Znanost iza osjećaja ugode

Pauza na otvorenom može donijeti trenutačno zadovoljstvo, no odgovor na pitanje zašto je to tako iznenađujuće je složen.

Emily Scott, docentica psihologije sa Sveučilišta Vermont State, objašnjava: "Sve je više istraživanja o psihološkim, fiziološkim i kognitivnim učincima prirode i ona pokazuju da, kao i kod mnogih fenomena, ne postoji jednostavan odgovor zašto se u prirodi osjećamo na određeni način".

Istraživači ipak imaju nekoliko teorija. "Neki tvrde da smo biološki prilagođeni prirodi, pa je stoga provođenje vremena u njoj i okrepljujuće i korisno za opću dobrobit", objašnjava Janet Trammell, profesorica psihologije na Seaver Collegeu.

S druge strane, dr. Trammell kaže da se ne radi nužno o samoj prirodi, već o kvalitetama koje se obično nalaze u prirodnim okruženjima, poput ljepote. "Bez obzira na specifičan mehanizam, istraživanja pokazuju da kontakt s prirodom koristi mentalnom zdravlju", kaže ona.

Što je s automatskom željom za izlaskom kad smo pod stresom? Dr. Scott kao moguće objašnjenje navodi hipotezu o biofiliji, ideju da ljudi imaju urođenu potrebu za povezivanjem s prirodom.

"Evoluirali smo u prirodnim okruženjima i u njima proveli većinu svoje evolucijske povijesti", pojašnjava ona. Dodaje da se, kada smo pod stresom ili iscrpljeni, često želimo isključiti i odmaknuti, a izlazak na otvoreno pouzdan je način da to i učinimo.

Odmor za preopterećeni mozak

Amy McDonnell, docentica kognitivne neuroznanosti sa Sveučilišta Colorado State, kaže da naša moderna okruženja nisu opuštajuća i mogu nas mentalno iscrpiti. "Prirodna okruženja općenito manje opterećuju našu pažnju od modernih, zatvorenih, urbanih prostora koji dominiraju našom svakodnevicom", objašnjava dr. McDonnell.

"Moderna okruženja zahtijevaju da se stalno fokusiramo, filtriramo smetnje, odgovaramo na obavijesti, snalazimo se u prometu, pratimo okolinu, koristimo tehnologiju, upravljamo prekidima i prebacujemo se s jednog zadatka na drugi. Sve to traži napor i usmjerenu pažnju".

S vremenom nas ti stalni zahtjevi mogu iscrpiti, a tu izlazak na otvoreno može pomoći. Kada smo u prirodi, ne moramo se toliko koncentrirati na ono što vidimo i čujemo, kaže dr. McDonnell. Umjesto toga, priroda nam privlači pažnju bez napora.

"Možemo primijetiti nove stvari, poput kretanja lišća, pjeva ptica, žubora vode ili promjena svjetlosti, a da se pritom ne trudimo namjerno fokusirati na njih. To se ponekad naziva blagom fascinacijom", objasnila je.

Ideja blage fascinacije jest da priroda dovoljno angažira našu pažnju da nas zainteresira, ali ne toliko da zahtijeva naporan trud kakav traže svakodnevni zadaci.

Istraživanje koje je dr. McDonnell provela 2024. i objavila u časopisu Scientific Reports usporedilo je 40-minutnu šetnju prirodom s jednako dugom šetnjom u urbanom okruženju. Sudionici koji su šetali prirodom nakon toga su postigli bolje rezultate na testu pažnje.

"Vjerujemo da je to zato što je prirodno okruženje omogućilo mrežama pažnje u mozgu da se odmore i oporave tijekom šetnje, pa su zato bile spremnije za zahtjevan zadatak koji je uslijedio", objašnjava ona. Druge studije upućuju na to da šetnje prirodom mogu utjecati i na dijelove mozga uključene u stres i ruminaciju, odnosno sklonost ponavljajućim negativnim mislima.

"U konačnici, smatramo da ove promjene u mozgu mogu pomoći objasniti zašto ljudi često sami navode da se osjećaju fokusiranije, sretnije i manje pod stresom nakon boravka u prirodi", kaže dr. McDonnell.

Koliko je dovoljno?

Iako znanstvenici nisu odredili idealno vrijeme boravka na otvorenom, dr. McDonnell navodi da sve više dokaza upućuje na to da se dobrobiti prirode javljaju prilično brzo. Primjerice, jedan sustavni pregled pokazao je da je samo deset minuta sjedenja ili hodanja u prirodnom okruženju povezano s poboljšanjem raspoloženja, fokusa i razine stresa kod mlađih odraslih osoba.

Važna je i učestalost izlazaka. Dr. Scott ističe istraživanje koje povezuje češći boravak u prirodi s većim emocionalnim blagostanjem, dok se korist od duljeg boravka s vremenom stabilizira.

Istraživači još uvijek pokušavaju odrediti ono što dr. McDonnell naziva "minimalnom učinkovitom dozom" prirode. "Dosadašnji dokazi sugeriraju da i relativno kratka razdoblja mogu biti važna, ali još uvijek pokušavamo shvatiti koliko je točno prirode dovoljno, za koga i za koje ishode", kaže ona.

Kako iskoristiti pauzu na otvorenom

Dobra je vijest da pauza na svježem zraku ne mora biti komplicirana. Ne morate planirati trening ili ići u dugu šetnju da biste osjetili poboljšanje, iako tjelovježba ima svoje fizičke, kognitivne i mentalne prednosti, napominje dr. McDonnell. Dr. Trammell predlaže da sljedeći put kada izađete van budete svjesni aktivnosti koju odaberete, čak i ako samo sjedite i uživate.

"Sama aktivnost manje je važna od razine angažmana", kaže ona. "Bilo da sjedite, meditirate, šetate ili se bavite vrtlarstvom, možete osjetiti blagodati prirode. Ključni faktor nije samo fizička aktivnost, već mentalni angažman: ako se usredotočite na neposrednu okolinu - poput biljaka ili pogleda - umjesto na ometanja poput pametnog telefona ili misli o e-mailu na koji trebate odgovoriti, maksimalno ćete iskoristiti vrijeme u prirodi".

Drugim riječima, sljedeći put kad osjetite da vam treba malo svježeg zraka, taj impuls vrijedi poslušati.