Kako ultraprerađena hrana utječe na način na koji dječji mozak reagira?
NOVA studija pokazuje da konzumacija ultraprocesirane hrane može izmijeniti način na koji dječji mozak reagira na nagrade, što potencijalno utječe na njihove prehrambene navike. Istraživanje, čiji su rezultati objavljeni u znanstvenom časopisu JAMA Network Open, analiziralo je moždanu aktivnost djece u odnosu na njihovu prehranu i otkrilo jasne razlike. To otvara nova pitanja o dugoročnim posljedicama prehrane bogate industrijskim proizvodima, piše The Nest.
Detalji istraživanja
Znanstveni tim pratio je skupinu djece podijeljenu prema udjelu ultraprocesirane hrane u njihovim tjednim jelovnicima. Koristeći funkcionalnu magnetsku rezonanciju (fMRI), pratili su reakcije u mozgu dok su djeci pokazivali slike različite hrane, od slatkiša i grickalica do voća i povrća. Cilj je bio utvrditi postoji li veza između prehrambenih navika i neuroloških odgovora na vizualne podražaje povezane s hranom.
Pojačana aktivnost u centrima za nagradu
Rezultati su pokazali da su djeca koja su konzumirala više ultraprocesirane hrane imala znatno jaču aktivaciju u dijelovima mozga zaduženima za nagradu i motivaciju kada su im prikazane slike takvih proizvoda.
Istovremeno, reakcija na slike nutritivno bogatije hrane bila je slabija u usporedbi s djecom čija se prehrana bazirala na cjelovitim namirnicama. To sugerira da mozak postaje uvjetovan tražiti visokokalorične, ali nutritivno siromašne proizvode.
Utjecaj na prehrambene odabire
Voditeljica istraživanja pojasnila je da ovakvi obrasci mogu objasniti zašto djeca razvijaju snažnu sklonost prema određenoj vrsti hrane i teško prihvaćaju zdravije alternative. "Podaci upućuju na to da ultraprocesirana hrana može reprogramirati sustav za nagrađivanje u mozgu. Posljedica je da mozak počinje snažnije reagirati na te proizvode, dok zdrava hrana gubi na privlačnosti", stoji u zaključcima studije.
Autori napominju da je potrebno provesti dodatna istraživanja kako bi se utvrdio točan mehanizam ovih promjena, ali i da ovi nalazi predstavljaju važan signal za roditelje i javnozdravstvene stručnjake.
