KAD GOD se zapuca na Bliskom istoku, kršćani koji očekuju apokalipsu uzbuđeno vrte stranice Biblije i traže tekst koji je prije par tisuća godina točno predvidio upravo ono što se danas zbiva.

Ne želim spojlati, ali takvog teksta nema, nijedan biblijski prorok nije vidio današnja zbivanja. Svejedno, od potrage se ne odustaje, a gdje ćete boljeg kandidata od proročanstva iz Knjige proroka Ezekiela (38. i 39.) koje izravno spominje Perziju, dakle današnji Iran?

Sumanuti prorok

Prorok Ezekiel stvarna je ličnost koja je 597. godine, u jednoj kaznenoj ekspediciji kralja Nabukodonozora protiv pobunjenog Jeruzalema, odvedena u babilonsko ropstvo. Par godina kasnije, prema vlastitom navodu, doživio je viziju i božanski poziv, ostavivši nakon dvadesetak godina pisanja iza sebe jednu od najteže shvatljivih biblijskih knjiga.

Njegovi su tekstovi fantazmagorični i toliko enigmatski da su praktički neprobojni za jasno tumačenje. Ima onih koji misle da je Ezekiel u prvoj viziji vidio svemirske brodove izvanzemaljaca. Ezekielov tekst o Jahvinoj kazni nad Judejom i Samarijom toliko je bestijalan da ga Židovi ne čitaju u sinagogama. Prorok je poznat i po ležanju na jednoj strani tijela tijekom 390 dana, kao i po demonstrativnom jedenju svitka od papirusa. Razumljivo je da je bio očajan zbog situacije u kojoj su se našli i on i cijela Judeja, a to je vjerojatno utjecalo i na njegove prilično sumanute tekstove.

Gog, Magog i Iran

Završni dio knjige prorokuje obnovu izraelskog naroda, do koje će doći nakon pobjede nad Gogom iz zemlje Magog. Gog je veliki knez Mešeka i Tubala, objašnjava Ezekiel, a vi sad pokušajte odgonetnuti tu geografiju. Uglavnom, u nekoj nedefiniranoj budućnosti kreće protiv Izraelaca koji tada već žive u miru, a s njim su u koaliciji Etiopija, Libija i, glavni junak naše priče, Perzija, dakle suvremeni Iran.

Gog iz Magoga na čelu te velike koalicije nadire sa sjevera, odakle su i inače dolazili Asirci, pa kasnije i Babilonci, u najkrvavijim pohodima na Izrael, jer Judeji zbog pustinje ne možete prići s istoka. Potom Jahve ustaje u obranu svog naroda i uništava neprijatelja svojim standardnim arsenalom, vatrom, kugom i katastrofalnim potresom, koji će nekako preskočiti Izraelce.

Klasični židovski i kršćanski teolozi ovo su shvatili kao metaforu o kaosu na kraju vremena i nisu pokušavali točno identificirati sudionike. Knjiga Otkrivenja (20,8) govori o Gogu i Magogu, ne o Gogu iz Magoga, u prikazu eshatološke bitke Boga i Sotone.

Promašeno tumačenje

Kršćanski fundamentalisti, naprotiv, nepromišljeno su pokušavali točno odgonetnuti slijed događaja na kraju vremena i identificirati sve sudionike. Najpopularnije tumačenje u posljednjih par desetljeća dao je Hal Lindsey, prema kojemu je Gog zapravo Sovjetski Savez, koji na kraju vremena okuplja veliku koaliciju protiv Izraela.

Lindsey je zaradio lijepe novce prodajući svoju glavnu knjigu "The Late Great Planet Earth" u milijunima primjeraka. Živio je dovoljno dugo da vidi kako se SSSR neslavno raspao prije nego što je uopće pokušao izazvati Armagedon, pa je pisao nove knjige s dodatnim objašnjenjima. Da je živ, kladim se da bi i sad pisao. Jer, čim se spominje Perzija na kraju vremena, to mora biti Iran. Nije bitno što tekst navodi i Libiju i Etiopiju. Usput, Lindseyeve misli o Sovjetskom Savezu u svojim je govorima citirao i Ronald Reagan.

Također usput spominjem da Jehovini svjedoci na temelju Ezekiela 39,12 vjeruju da će stvarno na novoj Zemlji prvih sedam mjeseci provesti u zakapanju mrtvih vojnika iz Gogove koalicije.

Kratkovidni prorok

Kad je Ezekiel gorljivo zapisivao svoje kaotične ideje, Perzija je bila slabiji partner tadašnjeg ne baš jakog Medoperzijskog kraljevstva. Nekoliko desetljeća kasnije, pod Kirom Velikim, Perzija će se pojaviti kao glavna sila na Bliskom istoku, koja će razvrgnuti dominaciju Babilona.

Kir će svojom politikom tolerancije okončati i babilonsko sužanjstvo Judejaca te u biblijskim spisima tog vremena dobiti uzvišenu titulu Pomazanika, odnosno Mesije. Hebrejska Biblija ima drugačiji raspored spisa od kršćanske te završava upravo tekstovima o Kiru. Prije više od dva tisućljeća Židovi su u Perziji vidjeli svog najboljeg prijatelja.

O tome prorok Ezekiel nije ništa ni znao ni slutio, baš kao ni ostali njegovi suvremenici. Nabukodonozorov Babilon činio se toliko moćnim nakon uništenja Asirije i potpunog marginaliziranja Egipta da nitko nije predvidio kako će i tome doći kraj šezdesetak godina kasnije. Baš kao što ni Hal Lindsey nije ni pomislio da bi se mogao raspasti Sovjetski Savez.

Greška svih proročanstava

Dosad je valjda jasno da ni Ezekiel ne govori o ratu Irana i Izraela na kraju vremena, u savezu s Amerikom. A što zapravo govori, ostavljam onima koji su spremni gubiti vrijeme s tom duboko metaforičnom knjigom.

Dosad su se svi pokušaji predviđanja povijesti zasnovani na tumačenju biblijskih proročanstava pokazali pogrešnima. Razlog tome je što su i sami proroci zapravo pokušavali na temelju onoga što vide u sadašnjosti predvidjeti budućnost i u tome neminovno griješili. Jer, nitko od nas zapravo ne zna ni što donosi sutra, kamoli što će se zbiti za par desetljeća.

I to je samo još jedan, ali vrlo bitan dokaz da povijesna zbivanja ne vodi nikakva viša sila, nego prilično zamršena logika društvenih i geopolitičkih kretanja. Naravno, ne morate prihvatiti moj skepticizam. Sačekajte nastavak ovog sadašnjeg rata pa sami prosudite je li to predviđeni Armagedon.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

***

Novu knjigu Indexovog kolumnista Željka Porobije pod naslovom "Skeptički eseji o religiji" možete nabaviti ovdje.

Od Galileijevih sukoba s Crkvom, u prvoj polovici 17. stoljeća, do danas traje napetost između religije i prirodnih znanosti zbog različitih pogleda na svijet. U današnje doba ta je napetost čak i pojačana s obzirom na napredak prirodnih znanosti s jedne strane, i aktualne trendove jačanja konzervativizma u cijeloj Europi s druge.