Ljudi koji jedu jednu važnu namirnicu imaju veće šanse doživjeti duboku starost
TIJEKOM više od dva desetljeća, znanstvenici su pratili prehranu i zdravlje više od 5000 osoba starijih od 80 godina te uočili značajnu razliku u jednoj skupini. Istraživanja pokazuju da pothranjene osobe starije od 80 godina koje svakodnevno jedu meso imaju veće izglede doživjeti stotu od vegetarijanaca. Međutim, među osobama normalne ili prekomjerne tjelesne težine nije uočena razlika u dugovječnosti između onih koji jedu meso i vegetarijanaca, piše Food & Wine.
Iako se konzumacija mesa često povezuje s povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti i preuranjene smrti, novo istraživanje objavljeno u časopisu The American Journal of Clinical Nutrition sugerira da bi meso određenim starijim osobama moglo pomoći da žive dulje i zdravije. Studija je ispitala je li vegetarijanska prehrana povezana s postizanjem stote godine života među 5203 Kineza u dobi od 80 i više godina.
Sudionici su bili podijeljeni na vegetarijance i svejede, a vegetarijanci su dodatno razvrstani u tri podskupine: pesko-vegetarijance (jedu ribu i morske plodove), ovo-lakto-vegetarijance (jedu mliječne proizvode i jaja) te vegane. Istraživači su uzeli u obzir i čimbenike poput pušenja, konzumacije alkohola, tjelesne aktivnosti, indeksa tjelesne mase (ITM) i kroničnih bolesti.
Nakon otprilike 20 godina praćenja, usporedba sudionika koji su doživjeli stotu s onima koji nisu pokazala je da su pothranjeni sudionici (ITM manji od 18,5) na vegetarijanskoj prehrani imali znatno manje izgleda doživjeti stotu u usporedbi s pothranjenim svejedima. Među sudionicima s normalnom ili prekomjernom tjelesnom težinom nije bilo značajnih razlika između te dvije skupine.
Rezultati su bili još izraženiji kada se analizirala isključivo konzumacija mesa. Pothranjene starije osobe koje su svakodnevno jele meso imale su 44 % veće izglede doživjeti stotu od pothranjenih vegetarijanaca. Detaljnija analiza pokazala je da su pothranjeni vegani imali znatno manje šanse postati stogodišnjaci od pothranjenih svejeda, dok ta veza nije bila statistički značajna za pesko-vegetarijance i ovo-lakto-vegetarijance.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da se ovi nalazi ne bi trebali generalizirati. Budući da je studija bila usmjerena isključivo na osobe starije od 80 godina, rezultati se možda ne mogu primijeniti na mlađu populaciju, kaže Kristen Lorenz, registrirana dijetetičarka specijalizirana za dugovječnost. Učinci su prvenstveno primijećeni kod pothranjenih starijih osoba. "Američke prehrambene smjernice preporučuju nemasne izvore proteina i ograničavanje prerađenog mesa. Iako studija ne proturječi tim smjernicama, ona naglašava da prehrambene preporuke trebaju biti individualizirane", ističe ona.
Također, budući da se studija temelji na promatračkim podacima, nije moguće utvrditi uzročno-posljedičnu vezu. Istraživači su prehranu procjenjivali koristeći široku kategoriju "mesa", bez razlikovanja crvenog mesa, peradi ili mesnih prerađevina. Nisu mjerili ni ukupan unos proteina, što otežava zaključak jesu li koristi za dugovječnost bile povezane s mesom ili jednostavno s dovoljnim unosom proteina općenito. Kako napominje Lorenz, "vrlo je moguće da je za povezanost sa smrtnošću zaslužan ukupan, dostatan unos proteina, a ne nužno samo meso."
Kako meso može produljiti život?
Meso je bogat izvor visokokvalitetnih proteina, što znači da sadrži sve esencijalne aminokiseline potrebne za održavanje mišićne mase i snage. "Održavanje skeletnih mišića ključno je za tjelesnu funkcionalnost i metaboličko zdravlje, osobito u starijoj dobi", kaže Violeta Morris, registrirana dijetetičarka.
Istraživanja pokazuju da adekvatan unos proteina, uključujući i onaj iz mesa, može pomoći u sprječavanju sarkopenije, odnosno gubitka mišića povezanog sa starenjem, što je posebno često kod pothranjenih starijih osoba.
Gubitak mišića također je povezan sa smrtnošću od svih uzroka, stoga je očuvanje mišića dovoljnim unosom proteina - u kombinaciji s redovitim kretanjem i vježbama snage - ključno za zdravo starenje, dodaje registrirana dijetetičarka Alyssa Northrop.
Meso također sadrži spojeve koji podržavaju funkciju mišića i metabolizam, uključujući taurin, kreatin i karnozin, kaže Morris. Osim toga, opskrbljuje tijelo ključnim hranjivim tvarima poput vitamina B12, željeza, cinka i selena, koji su vitalni za prijenos kisika, imunološku funkciju i metaboličke procese. "Sve te hranjive tvari zajedno mogu podržati metaboličko zdravlje, tjelesnu funkciju i cjelokupni nutritivni status, što su važni čimbenici povezani s dugovječnošću", objašnjava ona.
Koje su vrste mesa najkorisnije?
U studiji su svi životinjski proteini svrstani pod opću kategoriju "mesa", što uključuje crveno meso, perad i ribu. Zbog toga Northrop kaže da je nemoguće utvrditi je li određena vrsta mesa bila snažnije povezana s dugovječnošću kod pothranjenih starijih osoba.
Ipak, postojeća istraživanja sugeriraju da su nemasno meso, perad i riba korisniji za zdravlje srca i smanjenje rizika od raka u usporedbi s neprerađenim crvenim mesom poput govedine, svinjetine i janjetine ili prerađevinama poput slanine i kobasica. "S gledišta dugovječnosti, općenito je bolje birati minimalno obrađene, nemasne komade mesa", kaže Lorenz.
Kvaliteta je također važna. Prema Morris, govedina životinja hranjenih ispašom često sadrži manje ukupne masnoće od one hranjenih žitaricama. "Stoga, ako vam proračun to dopušta, govedina životinja hranjenih ispašom može biti dobar izbor jer može imati povoljniji profil masnoća, s manje masti koje podižu kolesterol", objašnjava ona.
Odabir nemasnijih komada mesa također smanjuje unos zasićenih masti, dok izbjegavanje mesnih prerađevina pomaže u izbjegavanju visokog udjela natrija, nitrata i konzervansa povezanih s rizikom od raka, dodaje Lorenz.
Preporučene količine i učestalost konzumacije
Studija ne sugerira neograničenu konzumaciju mesa. Lorenz preporučuje ciljati na oko 25 do 30 grama visokokvalitetnih proteina po obroku. U praksi, to bi značilo porciju od 85 do 115 grama nemasnog mesa ili ekvivalentnu količinu proteina iz izvora poput mliječnih proizvoda, jaja, tofua ili mahunarki.
Za cjelokupno zdravlje i dalje su ključni ravnoteža i umjerenost. Northrop savjetuje da osobe s rizikom od kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa tipa 2 ili visokog kolesterola ograniče unos neprerađenog crvenog mesa na najviše dvije do tri porcije tjedno. Mesne prerađevine, s druge strane, najbolje je svesti na minimum ili ih potpuno izbjegavati.
Način pripreme mesa još je jedan važan dio slagalice. Prema Northrop, priprema mesa na vrlo visokim temperaturama - poput roštiljanja ili pečenja do zagorijevanja - može dovesti do stvaranja potencijalno kancerogenih spojeva. Zbog toga se, kaže, zdravije metode pripreme oslanjaju na niže temperature i vlažnu toplinu. Tehnike poput sporog kuhanja, pirjanja, poširanja i kuhanja u temeljcu pomažu u očuvanju hranjivih tvari uz ograničavanje stvaranja štetnih spojeva.